Trčim ja danas poslije posla preko rive i iz zlatarne izleti tip i pita:
- aloo dušo, kako si? Što ima? Nisam te odavno vidio?... - govori i pruža srdačno ruku..
Da taj zna sve o meni...to znam
Ja ne znam ništa o njemu....samo prezime...ni imena mu se ne mogu sjetit, možda znam nadimak....
Ali...kao i obično....gleda me smiješeći se...kao netko ko mi ne želi zlo...a želi bit u dobre sa mnom ...pa sam stala da ga pozdravim....iako sam promislila: "Roge me nisi vidio, prošla sam ovdje i prošli četvrtak, al u društvu!"

...i tada sam promislila na nešto.... nevjerojatno, al istinito!...
Kad prolazim sama preko grada...ljudi mi se javljaju, pozdravljaju...netko i stane za popričat....al ako slučajno prođem ulicom, s ne daj Bože nekim tipom, niko me ne poznaje...-))...

...Nedavno sam bila u Jokera na kavici....Joker je trgovački centar i tu sigurno kavu ne piju ljubavni parovi!!!... tim više što su stolovi poredani oko ruba poslovnih prostora, očito s namjerom da čangrizavi muževi tu sjede dok su žene u šopingu i da mogu vidjet sve katove i tako kontrolirat djecu... Bila sam u muškoj pratnji... Za stolom kraj kojeg sam prošla sjedio je direktor jednog učilišta i pravio se da me ne vidi...a kraj njega jedna moja suradnica (koja je očito bila zatečena što je vidim u društvu onog tko je konkurencija njenom šefu)...sjeli smo za jedan stol iza stupa....i u jednom sam trenu ostala sama za stolom!...nije prošla ni minuta došla mi se javit jedna žena...i ispričala mi cijelu povijest svoje tek napravljene frizure.... nestala je netragom...kad se moja muška pratnja vratila....i dok smo tako pili kavicu...primjetim ja nedaleko od nas ženu s kojom uredno pijem ženske kavice....primjetim kako pokušava vidjet izgled osobe s kojom sam u društvu...al ne može, jer joj je on nezgodno okrenut leđima... i gledam kako se diže sa stola...i ide skroz okolo....e sad... da li ide okolo da vidi izgled mog pratioca...ili zato da se ne mora javljat...

...Čudno je to....da postajemo stranci i onima s kojima se družimo....a ovu moju "dragu" prijateljicu očito zanimaju samo tračevi...i slične stvari

Pogledajte samo današnje kafiće i restorane....sve je napravljeno za...ajmo ih nazvat "poslovne dogovore"....kad ste zadni put vidjeli neku konobu sa drvenim 10 metarskim stolom oko vatre ...za kojim...htio ne htio, moraš počet pričat s nepoznatim susjedima????...

Oduševio me bar u hotelu Meteor....imao je 2 ogromna kauča...a za svakim je moglo sjest 15 ljudi.... samo sjedneš za svoj stol, al na kauču....i već si u nečijem društvu... tako sam pričala s nekim bračnim parom...nismo se ni predstavili jedni drugima....al smo ugodno čavrljali više od pola sata ... osim što je muž pitao ženu: "A da li si sigurna da gospođa nije tvoja doktorica?"


 
GIBONNI- Libar .......... Posoljeni zrak i razlivena tinta

Gdje je nestalo ono kad bi se ja izderala sinu kroz prozor:
- mamin sine, ukradi gospođi Vesni malko lovora!
...ona bi čula da je se zove...stala bi na prozor i derala se mom sinu:
- ma kud se to penješ??? Polomit ćeš se! Uzmi skale ispred ulaza pa se lipo popni! Ne, ne beri te listove, ti su ti suhi ....ukradi one s ove strane bolji su!

...jasno mi je da nam je tempo života prebrz...a kad ti susjed danas pozvoni na vrata, to više nije zbog zabave ili jer mu treba malo soli....Zvoni jer mu treba debela veza ili jamac za kredit....a mi, i kad imamo malko slobodnog vremena....teško je nać mjesto u kojem ćeš se osijećat dobro...bez obzira što si tu sam došao..... gdje su nestali oni naši lijepi kvartovski kafići u koje si mogao uć i u papučama????

Možda je to razlog što više ne nosim papuče:-((....al još uvijek volim čokoladu :-))