...svi mi imamo neke okuse iz djetinjstva koje čuvamo, s posebnom ljubavlju, u najskrovitijem dijelu svoje duše.... 
....malo nas ima sreću da često može probuditi te okuse...jer još žive u njihovoj blizini ...


UPOZORILO: Ovaj tekst nema namjeru nikog reklamirat, ali jednostavno zbog lakšeg pisanja spomenit ću neka imena

....od najranije mladosti znam u Splitu za 3 slastičarnice.... jednoj ne znam ime...ali išli smo za vrijeme velikog odmora kupovat punč tortu...taj okus nikako ne mogu "rekonstruirati" ...nestao je nestankom slastičarnice ..

...ipak...još puno prije tih odmora u osnovnoj školi... rađali smo se, ženili, slavili uz Kirigina i Nimca! 
...nemojte me pitat koji je bolji.. ne mogu Vam to reć...a vjerojatno ne znaju ni moji roditelji koji su se vjenčali uz tortu od Nimca, a dječje rođendane su slavili s Kiriginovim tortama.

..ono što je važno u cijeloj priči su njihovi kolači... u Nimca se išlo na puding, krafne, čokoladne torte... u Kirigina na pačiće, krempite, bobiće, i nadasve sirnice! ...a sočnost i aroma njihovih voćnih torti nije se promijenila od prošlog stoljeća

.... točno se znalo za kojeg sveca i u kojoj prigodi se što se jede.... krafne za sv. Duju, bobići za dan mrtvih, mandulat za Božić, sirnice za Uskrs ...nije bilo važno što je kuća tada bila puna kolača ...ako nije bilo prigodnog kolača iz tih slastičarni, kao da se nije slavilo....

...pačići od marcipana... toliko smo se veselili kad bi dobili pačića .... postojala su nepisana pravila kako ih jesti... najprije kljun, pa glavu, pa ga ugrizi za rep....

....neki dan sam umjesto rođendanskog poklona poklonila 2 pačića i jednu ružu...

... poklonom sam izazvala toliko oduševljenje da sam gledala slavljenicu kako jede svog pačića s tolikom ljubavlju i strahopoštovanjem, a da drugog nije niti ponudila, već ga je odnijela sa sobom kući ... 

... poklonit nekome mirise djetinjstva.... neprocjenjivo!....

...a meni su sline curile dok sam je gledala.... nema to veze s novcima, nema to veze s pohlepom....jednostavno ti se vraćaju slike iz djetinjstva kad bi gledali drugu djecu kako jedu zasluženu, slatku, nagradu ... 

...uoči Svih Svetih svakom sam kolegi u uredu stavila na stol par bobića ...ili fave di morti ... i slušala oduševljene uzvike kad su ušli u svoju kancelariju .... toliko veselja za 5 bobića.....svježih, mirisnih, topili su se u ustima

...s vremenom su slastičarnice tijekom cijele godine nudile te kolače ... osim sirnica, one su ostale kao Uskršnja tradicija... negdje u veljači, moja ulica bi zamirisala po sirnicama ... Nimac ih je pekao 20-ak m od moje kuće... tada bi u papučama izjurila do njega i molila ga da mi proda koju ....dok je još topla .... uz čaj...prošek... savršena poslastica....

...a u neradne dane bi trčala do Kirgina po njihovu sirnicu.... imala je drugi miris... bila je nekako "gušća" ... tad bi mi stari Kirign rekao kao najveću tajnu ...."iduća peć bit će za po sata, vratite se" i vraćala sam se ...kao što se desetljećima prije vraćala moja mama...kao što se desetljećima prije vraćala moja baka i nonica... došli bi točno u sekundu ...stali u red... a "stari" Kirign bi ponosno pakirao svakome u papir njegovu sirnicu...

...godinama smo stali u redu i čekali "našu peć" sa sirnicama... od djetinjstva pamtim njegove riječi "Ne ih stavljat u kesicu! Vruće su" Držite ih u ruci!!!"...ton je bio ozbiljan, nježan, a zapovjedan.... uzeo bi sirnicu s poštovanjem, uživajući u njenom mirisu, trčao kući gdje bi nestala dok kažeš keks...

...svi sad peću sirnice....al to nisu te.... za ove se već 77 godina čeka u redu na ulici... samo sada nam javljaju vijest "Iduća peć bit će za 15 min i svatko može dobit najviše dvije!"