….kako nastaje pisma….

 

…kišni dan…oni nemaju kišobran…. i sklone se kod Helene Papić …. i ona im uz limunadu kaže da je dan prije napisala pismu… koju?

 

…OČI ZABULJENE…. kaže Bego

 

…a pisma počima sa: „Sve kasnije sam sam doma“

Bego: Čekaj, ako si sve kasnije doma, to znači da ćeš jedan dan srest sam sebe kako izlaziš vanka?

 

 

 ....Helena Papić sluša kako Marijan Ban priča..... kako je nastala njena pisma....

Helena Papić je profesorica klavira…kćer slavnog klaviriste Tonča Papića …vi možda nikad niste čuli za njega…al to je čovjek koji je svirao klavir po cijelom gradu…

Helena je meni izuzetno draga jer je radila u školi kao profesorica i jednom sam je srela na ulici i rekla:

-          moram Vam zahvalit što mi sin ima 5 iz glazbenog.

-          zašto?

-          pa zato jer nema sluha!

-          pa ne ocjenjujem ja sluh nego trud!

-          znam, ali mnogi tako ne razmišljaju

-          a koje je Vaše dijete?

-          Toni!

-          Toni??? MOJ TONI???? TO JE VAŠE DIJETE???? To je jedan prekrasan momak. Nego, kako to da imate sina bez sluha? VI??? Iz Vaše obitelji????

 

….sinoć…15 godina poslije, prilazi mi stolu i kaže:

-          nisam zaboravila onaj naš razgovor!

-          koji???? – sad ja u šoku

-          pa o MOM TONIJU!

-          ????

-          Toni Bego?

-          trebate ga sad vidit. Visok, plav, s pločicama na stomaku. Prekrasan momak.

-          Moj Toni je uvijek bio najljepši momak na svijetu! Ja ne pamtim imena svojih đaka. Ali moj Toni….

 

…razgovarale smo o mom sinu koji se uopće ne zove ovako kako ga ona zove. Ona pamti mog sina kad je imao preko 100 kg… i stvarno je čudno i lijepo…i bila sam ponosna …bez obzira što je „prekrstila“ moje dijete…..

 

"....Kriv sam, Bog sve vidi

s neba grmi, pa se idi* ..."

 

Idi = ljutiti se