..smijale smo se glasno ženama natapirane plave kose, jake crvene šminke, u kratkim bundicama koje su sjedile u predvorju ... glasno shvativši da smo tu ipak najmlađe...i da nema muškaraca (pojavili su se poslije...oba tri...al to nije važno za priču) ...

...ona je ušla ispred mene i dala karte...a tip je podigao tešku tamnu zavjesu ...ja sam zakoračila ....i odjednom mi je bilo lijepo.... usred poznatog mjesta ...kao da sam došla doma... stala sam u tu mračnu i sumornu prostoriju... tamnih zidova obloženih u drvo....fotelje nekad davno tapecirane i vidno udubljene i zaljepljene od vlage i od korištenja.... 2 prozora iza kojih su stajali projektori... pravi pravcati starinski projektori upereni u kino platno...

- sjedi. Tu smo...nasred prolaza...imamo najbolja mjesta
- pusti me da uživam. Ovdje sam provela mladost. Iza ovih stakala, u sali za projekciju proslavljeni su svi moji rođendani
- ???
- doduše, nisam ja bila na njima, ali tu su se slavili. Ovdje sam se ljubila do bola. Dane i noći sam provodila u ovom kinu, al su pazili da nikad ne sjedim na balkonu, a jedva bi dobila zadnji red. 
- nemoj mi sad počet plakat usred filma
- ljubavni? Ajme....

...i počne film...scene Pariza s početka stoljeća.... gledam poznata mjesta...poznata muzika u glavi...pokazuju automobile ... pa odjednom vrisnem...
- pažljivo gledaj film. Ovo je doba moje mladosti. Možda je negdje i mene snimilo za neki kadar.... i prepustim se slikama...sve do rečenice (čini mi se da ju je rekao Hemingway) "Oni koji bježe u prošlost su kukavice koji se ne mogu suočit sa današnjicom."

...pa i ja sam uletila u prošlost... ali nisam pobjegla u nju....
Prošlost... bila su to lijepa vremena... uživam u prošlosti... uživala sam proučavajući stare Grke, Rimljane, Egipat, Francuske dvorske običaje, slikare, skladatelje...njihove navike, odjeću... ljubavnice, jela, razvratnost... ali mi nikad nije na pamet palo da čeznem za tim da bi živila u nekom od tih vremena....
Moja prošlost je mislim lijepa.... lijepe stvari pamtim, katkad ih se prisjetim...čežnjutivo, nostalgično, katkad bježim u maštarije iz prošlosti da pobjegnem od svakodnevnice...da je olakšam ...možda je to ipak mali kukavički bijeg... ali to su trenutci u kojima jednostavno skupljam snagu za naprijed. Da li zato sebe trebam smatrat kukavicom? Mislim da ne....

Tužne stvari iz prošlosti odavno sam ugurala negdje pod tapet ...nadajući se da nitko ga nitko neće pokušat podignit...kukavički?... koga briga ...ali to nek stoji tamo gdje je ostalo... život je previše kratak da bi se oko toga previše zamarala

....a film ne nosio ....deja vu iz mog života...izmješali su se s onima iz filma... lebdjela sam između Picassa, Bunuela, Lautreca i Moneta...i svoje mladosti...svojih snova...nadanja... i na kraju sam se glasno počela smijat suptilnim asocijacijama ...cijeli red se tresao od mog smijeha.....kukavički? ne!... nedostatak poštovanja? Ne! ..jednostavno uživanje u cik cak šetnji kroz vrijeme

Naime, mladi pisac došao je sa zaručnicom u Pariz, oduševljen i opijem tim gradom ...nekako ulijeće u paralelni svijet...u doba u kojem je on želio živit... lako se šetao iz tog svijeta natrag u sadašnjost.... družio se sa svojim književnim uzorima... uživao u noćnom životu Pariza...i tad se zaljubio

... u toj složenoj situaciji žali se Salvadoru Daliju
- točno. Živiš u dva svijeta, do sad tu ne vidim ništa čudno.
- al vi ste nadrealisti, a ja sam normalni momak

 

po čemu je on to normalan? Odakle mu odjednom pravo da se smatra normalnim? Pa zašto se oni uopće s njim druže? Oni su pristojni i gostoljubivi, a on je taj koji je ušao u njihov veličanstven svijet i kuka da su oni nenormalni. Gdje mu je nestao bon ton i pristojnost? I nije mu normalno da nekome od njih kaže: Vaša će djela živit stoljeće. Bit ćete slavljeni i poštovani.... ili nešto slično
Zašto im to nije rekao? Pa zato jer to oni nisu htjeli znati. Oni to nisu htjeli čuti. Njih jednostavno boli briga. Oni su veličanstveni sebi takvi kakvi su, sa svojim tugama, bolima, treptajim.  Zar je to tako teško shvatit???


 . 

"...čovjek zaljubljen u ženu iz drugog doba...ja vidim fotografiju....ja vidim film... ja vidim problem...ja vidim rhinoceros ...."

...obožavam tu riječ... RHINOCEROS..... wooow.....

...tip je stvarno simpatično smušen.....čak je i više smušen od mene.... al nema pojma.... to mu poručujem smušena ja... nenormalna ja... i uopće me nije briga što je simpatičan, bogat, romantični sanjalica, pametan i zgodan .... ako ne zna cijenit sve ono što je tako lijepo nenormalno ...

...a bilo bi skroz nenormalno čut ovu pismu bez ovih popratnih šumova stare igre na prastarom gramofonu...

...film koji sam gledala je Midnight in Paris ...i ovaj tekst nema namjeru bit nekakav kritički osvrt na film.... 

(prije upotrebe pažljivo pročitati upustva korištenja, a za sve nejasnoće obratite se Društvu za istraživanje normalnih i gubljenje vremena)