Nisam osoba koja se kokolaje okolo i govorim što želite čuti.

Na moju nesreću, uglavnom čujem što želite reć između redaka i odmah Vam odgovorim da se bavite pizdarijama! A Vi ste samo željeli da suosjećam s Vama, da Vam odvratim pozornost s nečim glupim. Distrakcije svih vrsta su za mene gubljenje vremena. Ili uradi glupost da se svi možemo oraspoložit ili nađi načina da se smiriš i riješiš svoj problem.... udahni duboko.... udiši zrak dok brojiš do deset i probaj polako izdisat brojeći do 15! Teško je? i emocije su teške i 'ebena stvar! Dobijemo ih na određeno vrijeme, a živimo s njima do kraja života!

Što želim reć! Kad zadovoljimo osnovne ljudske/fiziološke potrebe, osiguramo si sigurnost, ljubav i pripadnost određenoj skupini ljudi, te dobijemo poštovanje koga god, najvažnija je samoaktualizacija!
Što je to?
Šefovsko mjesto na poslu? Lider političke stranke? Najviše ocjene u školi? Prva nagrada na festivalu? Siguran brak i vriska unučadi? Miss fotogeničnosti? influencerica?....
Ma možete si mislit!

Postojimo samo mi i ljudi koji nas okružuju. Ljudi oko nas stvaraju buku, žamor, metež....ali ako pažljivo poslušamo, možda začujemo prekrasnu melodiju. Zvuci nježnih nota u daljini prikriveni kricima onih koji žele svim snagama da ih čujemo.... ometači, tražitelji smisla u besmislu vrište ili se glasno smiju pokušavajući tako pokazat svijetu da je njihova sreća velika, da su ispunili sebe, svoj život stvarima koje ih čine boljima u očima drugih... ne shvaćajući da se život sastoji od sitnica, al te sitnice nisu stvari već trenutci... trenutci koji nam oduzimaju dah....koja nam ispunjavaju pluća toliko da žele iskočit iz kože....a srce udara ritam melodiji koja pjeva u našoj glavi, dok miris sretnog trenutka mami osmjeh na lice.

...tada ljudima oko sebe govorimo besmislice....mislite da sam čudna? Koga briga! Kažem ono što mi je na duši...kažem ono što mi je u takvom trenutku smiješno, iako nema nikakvog smisla....a najčešće, kažem nešto protiv sebe...pričam Vam o svojoj gluposti, nespretnosti ... sve zbog toga da Vas ne bi uvrijedila govoreći Vam o Vašoj gluposti i gramzivosti...

...netko mi je prokomentirao da me ljudi vole jer sam samokritična, ali ti "ljudi" nikako da shvate da provociram njihovu samokritičnost...da ih učim da ne budu patetični....patetika je izvor svih zala ....prihvaćanje trenutaka je čista sreća i svrha postojanja!

Ovo nije tužan post....ovo nije romantičan post... ovo nije patetičan post... ovo su nabrzaka nabacane riječi sa smislom kojeg mnogi ne shvaćaju ... pa slobodno recite da sam čudna....

....svi Vi koji pišete znate reći da su sve prave ljubavi tužne! Nije istina! Sve prave ljubavi su sretne....a sve što je jednom započelo negdje i nekad mora i završit! To je život....svi se rađamo i umiremo....sve na svijetu nastaje i nestaje.... samo ljudi znaju to prenosit kao svoju osobnu tragediju ... uzdisat... ronit suze ... bojat se za sebe i licemjerno se brinut za one oko sebe ...a ja? .... dok ovo pišem razmišljam kako sjedam u auto, a pogled mi pada na čokoladu i bocu vode u vratima... tiha nježnost .... sitnica ... ljepota života ....svrha postojanja!

...shvaćate li sad zašto mi treba samoća? Treba mi tišina da ne propustim melodiju svog života.... treba mi mir da primjetim svoj nemir... malo osame da uživam u proživljenom... jer kako god se život sastoji od trenutaka, proći će za tren, a da to nismo ni primijetili ...pa ne gubite ni časa ....