…ulazi u kafić…ugleda me…i sjedne ravno do mene…na stolicu za susjednim stolom… uobičajeno se ja ne osvrćem na ovakve upade…i za mene je netko pozvan tek kad mu kažeš „sjedi!“ …jer ovakvih uletaća u društvo ima danas u izobilju ….
- došao sam zbog tebe…a vidi onaj tip tamo (šapće mi zavjerenički i pokazuje na jednog muzičara) nisam ga vidio 20 godina, on se mene više ni ne sijeća
- Jadraneeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee (vrisnem preko cijelog lokala…tip dođe..i njih dvoje stanu pričat…i pričali su skoro sat vremena…a ja sam nastavila razgovor sa svojim društvom kao da se ništa nije dogodilo…
…ipak …s vremena na vrijeme bi on stavio ruku na moje kolino…ili me nekako dotaknio…a Zulu je to sve (poprilično upitno) gledao …namignem mu …i kažem da idemo na vrata poslušat malo muzike…i odosmo nas dva….
Jadranu je vjerojatno bio već pun kufer podsjećanja na situacije od prije 20 godina…i digne se on od stola mr. savršenog …a za to smo se vrijeme Zulu i ja vratili … (inače govorimo o jako zgodnom i vrlo visokom momku koji je i prekoviše često samnom) …. na što sam primijetila da je pažnja mr, savršenog naglo bila usmjerena na odmjeravanje njegovih dimenzija
…sjednem ja za stol..uzmem cigaretu…kad odjednom…. mr. savršeni ispruži svoju ruku …i pruži je brzinom munje ispod moje ruke…preko mojih prsiju do upaljača koji je bio na drugoj strani našeg stola! …munjevit potez koji je stavio u „stanje pripravnosti“ …2 muškarca za mojim stolom….
Nastao je muk…čekali su da ja nešto kažem…a ja gledam u svoja prsa i ponavljam:
- nije me ni dotaknio …i čudom se čudim…a oni me samo upitno gledaju
tad se mr. savršeni okrene put nas…i počne se ubacivat u razgovor:
- došao sam ovdje zbog Ely ali vidiš kako sam sreo starog prijatelja …a psiholog taj i taj je rekao „bla bla citat“ …na što moramo reći i da je i ovaj drugi nadodao „bla bla“ citat
…sad je već meni bilo totalka neugodno i upoznam ga sam društvom na stolu uz komentar da je umijeće dobit bitku prije same bitke (a to je bila poruka koju je Zulu razumio)
- Tzu Sun – uleti Zulu
- tko je to? – pita on
- pa Sun Tzu – ponovi on
- Umijeće ratovanja – nadodam ja
- nikad čuo
- kako nisi čuo kad je to knjiga koju u zadnjih 20 godina svi manageri moraju naučit napamet?
- ima li toga za nabavit
- ima …košta 150 kn
- 120 kn …pala joj cijena - doda B.
- mislim, može li se posudit u biblioteci
- može. Iako u zadnje vrijeme nisam ni dobivao ni kupovao knjige, ali to je jedina knjiga koju sam dobio na poklon…a da je nisam dobio, kupio bi je – strpljivo tumači B
…a mr. savršeni preko mojih leđa, podignutih obrva, dobaci mojoj prijateljici:
- kako je?
- dobro!
- a mora bit jer je…bla bla govorio
- a e – odgovara ona mudro
…i ode on nekako…a nama još uvijek upitnici poviše glave
- čovječe koliko je psihologa citirao, a za neke čak ni ja nisam čuo, a ne zna za Sun Tzu-a? – pita me Zulu
- zato jer zna suvremene stvari, a šta on zna što je bilo prije 2000 godina - odgovaram
- a ni ti nisi toliko stara...nemaš još ni...koliko ono? - pita Zulu
- došao je zbog Elice a na kraju je nju zavodio – doda B.
- pa šta se čudite? do sad ste samo čitali o ovakvim frajerima, a sad ste ih vidili i na djelu …a kakva si ti to – priupitam prijateljicu – kad se ne bi ni malo družila?
- a šta'š kad nisam druželjubiva!
…i stvarno mi nije jasno kako se ovakvi kreteni ljepe na mene…i kako odma nisam primijetila da je naporan, dosadan i što ja znam što sve ne ...