...al stvarno odavno nisam napisala neki "misaoni" tekst... možda se u mojim putopisima provuće neka rečenica.... ali sam tekst ... malo teže ..

...primjetila sam nedavno, da od kad ne razmišljam (a to znači niti ne čitam, ne razgovaram, jednostavno ništa...) o nekim temama, da mi je život jednostavno postao lepršaviji ... 

...nije da nema problema....tu su oni...

...nije da nema teških situacija ... ne možeš im uteć sve i da hoćeš...

....ali jednostavno nema nikakvog opterećenja... 

....a najmanje ima onog... "Šta bi bilo, kad bi bilo?"

...rekao bi netko da sam se "raspametila" ...da sam "pukla ko cvrčak" ... "adio pameti" ... al nije tako...niti se tako osijećam...

...možda je svemu tome krivac to što imam puno posla.... i prekoviše od normalnog ... pa sam toliko trčala da ...ma bolje da ne znate...uglavnom me 10 dana bolila Zemlja kad bi na nju zgazila.... ... pa onda mi je frend upao u more...ono je bio jako opasan pad... zapravo je pravo čudo da se nije utopio, da se nije polomio (sutra dan sam mu "vadila mast" i provocirala ga...dok mi je kavu plaćao)...

...navečer najčešće ne mogu spavat od umora...pa mi se vrte neke misli po glavi.... na tren mi se učine da su opterećenje ...a zapravo mi je opterečenje što s ljubavlju ne radim svoj posao zadnje vrijeme... al zato u 15 sati... mozak jednostavno odleprša....

...nekako sam sanjiva i iscrpljena...buljim u slova...monitor... sve bez razmišljanja ...i lebdim ... negdje među svjetovima...i baš mi je lipo...

....danas sam to definirala sa "svijest mi sanjari, a podsvjest napada" ...

...gledala sam ovdje svoje komentare iz 2007 godine i pitam se kako sam tako nešto uspjela napisat...nisu komentari loši...nego se ne sijećam sebe kad sam to pisala... ne znam dal sam bila u braku ili ne... što sam radila i s kim, dal' sam se skitala ili nisam .... 

...i tad jedan moj frend objavi sliku

....gledam je...i gledam....i normalno ukradem .... Vidite ovu srednju "traku" lijevo? .... hodala sam po njoj 7.5.2000. godine oko 12 sati ... ha? kazat ćete sad...kako to zna? .... ne znam ja...zna sv. google ....sjetila sam se naslova iz novina....

.....hodala sam posred bazena ... gledala u vodu uzburkanu velikom količinom pastrve ...sa strane se čuo grozan zvuk onih što su....ufff...."pripremali pastrve za prodaju" ...ne znam što je bilo... kad sam odjednom začula iza sebe topao i dubok glas "samo gledaj ravno i hodaj".... jesam li to pomislila da ću past? ... jesam li se možda zaljuljala? ....nemam pojma.... glas je znao što mislim..... stajao mi je iza leđa... gledajući sliku sam shvatila da danas, još uvijek "samo gledam ravno i hodam" ...još uvijek čujem isti taj glas u glavi, non stop je tu, on još uvijek zna što ja mislim....a zvuk s obale...grozan zvuk koji je odzvanjao prostorom... davno je negdje nestao ..

....i više nemam potrenu za pjesmom dana...trenutka... fali mi muzika.... al mi paše ovakva ...

 

 

...oprostite na smetnji.... uznemiravanju.... dosađivanju.... samo želim vidjet dal će se nakon ovog teksta što promjenit u mojoj glavi....

 

(P.S: "ne gledaj me tako glasno!" :-P )