...opet je tu ....samo s brojem mobitela jedne Lucije.... niti zna gdje je žena....niti kako do nje doći! ...a konobar je susretljiv...i odmah zna za koga se pita...
- odavde jedno 6-8 minuta, ne možete pogriješit.... - odgovarao je on....al njih nije bilo briga....sjedili su veselo i pijuckali kavicu u kafiću s iskidanim foteljama ...platili i pješice se uputili ka rijeci...
- ne možete ić pješice! Alooo... gospođo... treba Vam puno ako idete pješice! - izletio je konobar iz kafića i derao se za njima
- ma samo da vidimo rijeku
....a ona je mirno slijedila svoj tok.... i krenemo mi ka svom cilju....
...predivni konji posvuda....odmah su tražili našu pažnju....
...a tu je i ždrijebe od 2 tjedna.... trčkara oko mamice....
...psi trče za nama.... konji se žele mazit.... osjetili su "luđake" pa im se dodvoravaju? ....
nekako te obuzme mir...i tišina.... ljepota ti ispuni srce...pluča...dušu...mozak.... i samo gledaš i uživaš...
... a kad kreneš u šetnju.... ostaneš bez daha ljepotom prirode....
....koja opija....pjev ptica.... kreketanje žaba....
...staze za jahanje....
....sjedneš na cestu koja ne vodi nigdje...
....diviš se cvijeću oko sebe....
.... odjednom shvatiš da nemaš upaljač za zapalit cigaretu....a daleko sam od svijeta..... istresem cijelu torbu na zemlju....a ono ništa...
....nasmijem se...i ostavim poruku sa slikom prirode na fejsu: "tu sam i nemam upaljač" ...odgovori su stigli u trenu
- ma bravo pametnice, glavno da imaš tri mobitela
- imaš upaljač u kuhinji, na frižideru....
....hahahaha...koga briga ....idem napravit konjski rep! .... evo ga!
.....kasno popodne u Sinju me dočekala kavica s ....
....i poziv na sajam pršuta 20-og tRvnja....a tek je 10-i svBnja :-P
....sve je na paši....i konji....i samoglasnici....a evo i ja sam tu negdje....