...od djetinjstva se uvijek gledalo alku ispred malih ekrana... Alka i Novogodišnji koncert u Beču je bila obveza .....i uživala sam u tome... čak je i moj sin...prije nego je i progovorio kako treba...vikao "Stipe Bleko u slidu!"...

...svuda sam bila...al na Sinjsku alku nikad! ...katkad bi pitala da me netko pozove...al uvijek je stizao isti odgovor "Na Alku se nikog ne zove!" ....kad sam insistirala na pozivu...dobila sam odgovor "Na Alku se nikog ne zove! Na Alku se dođe!!!!"

...ma di će netko doć tek tako u Sinj promislila sam...te mjeseci zamolila jednog da mi nabavi ulaznicu...platit ću koliko god da treba (znam ja gdje ih ima i sponzorskih...al me to nije zanimalo...željela sam otić.. gledat iz blizine sve što se događa! ... dan prije zazvoni mi telefon... pita me tip dal bi došla ujutro rano u Sinj...9 sati...10 najkasnije.... sretna ko malo dijete ...odjurim kupit foto aparat.... te u vožnji pokušam naučit slikavanje u pokretu... jer tko sad ima vremena čitat uputstva...

....odmah smo sjeli na prepun trg popit kavu....mjesta za sjedenje bilo je samo na strani trga koji je bio osunčan... propustila sam budnicu u cik zore....koju su budni čekali tisuće mladih .... tad mi iskreno prizna da nema ulaznice za Alku... pogledala sam ga u šoku....al prije nego sam izustila i jednu riječ dodao je "...ali bit ćeš svugdje prva!" ... 
...i bila sam...i prva...i zadnja....

...obišla sam trkalište s južne strane...pa sam na sjevernoj gledala kako traktori još popravljaju zemlju...pa sam otišla potražit kočije koje su zvale goste na ručak

...dok su se momci šetali gradom... prijazno čakulali sa svima...poznatima i nepoznatima

...smireno i srdačno su pozirali sa svakim tko je želio sliku..

....a temperatura zraka se približavala 40 C.... ipak Mačkule su najavile

...nemam više pojma što....kad su mi se u ruci našla željena ulaznica i poziv na poseban ručak

....4 red....do Vojvodine lože i Alkarskog suda.... mjesta za poželit....a on me i nadalje vodio gradom...tako da budem minutu dvije prije svih koji dolaze.... tad su odjednom Sinjani....lijepo obućeni izašli na ulice ispred svojih kuća te pljeskali gostima koji su išli na Alkarsko trkalište ...

...a tu su i političari...i zvijezde...i profesori.... i pjevači.... 

zanjela se i ja... počela zvat Bana da ga pozdravim...al me nije vidio.... a tad...iza njih..

cijela svita...Alkara i njihovih momaka...

....sve sam pratila s oduševljenjem...pljeskala skupa sa Sinjanima....slikavala za sebe.... smijala se djevojkama u visokim potpeticama koje su lomile noge po zemlji ...te krenem na svoje mjesto na "palkama" ...kad mi na ulazu kažu "Ma nema šanse! Da ste došli prije 10 minuta...al sad? pa morate cijelo igralište prijeć....pokušat ćemo između dvije utrke.... a do tad sam ušla u kafić ... više mi nije napamet palo tražit svoje mjesto na tribinama!...

...pitate se zašto? Tu sam sve shvatila....dok su se svi zabavljali i navijali ...istovremeno su pazili da svaki alkar i njegov momak što lakše podnesu nesnosnu vručinu....ispod sve one čoje na njima... svaki mig...bio je prvome do njih zapovjed da mu daju čašu da popije...

....svi su ih grlili...povlačili ...a oni su strpljivo sa svakim komunicirali...poznatima i nepoznatima.... pazeći na držanje...na svaki dio nošnje na sebi.... čekajuči svoj red na utrku.... a za to vrijeme su djeca...od oko 12 godina...s akreditacijama oko pasa...pazili ...šetali i čuvali njihove konje....

.....šaptali su im....smirivali ih na razne načine.... ali su bili manji od konja koje su čuvali....pa bi im vidio samo vrh glave....

- djeca čuvaju konje između utrka?
- pa da! Šta je tu čudno?
- ali djeca! To je velika odgovornost!
- a znaš li ti koja je to čast?

...i dok Alkari ...i njihovi momci... vode Alkarski boj..

....a ja izlazim van na trkalište da uhvatim koju dobru sliku....

...priđe mi netko s leđa....zagrli i poljubi u obraz

- i jesi li konačno shvatila da se na Alku ne poziva? To treba doć vidit i doživit!!! Ajde što ćeš popit!
- ništa...nemam vremena...al ne vidiš da ne znam di ću gledat...što ću slikat....s kim ću bit!

... pobježe ja od pobjednika dječje Alke...tamo neke davne godine....kad odjednom on prođe kraj mene i nasmješi mi se

...a stari Alkar ....sjedeći za stolom... budnim okom promatrajući sve oko sebe....samo mi je šaptao: "u ništa....u dva....u jedan" ...po zvuku alke oko koplja ...pjesmi koja se širila kafićem ...unatoč.... znali su koliko je tko osvojio punata....

...a kasno u noć....otkrila sam gdje je moje mjesto u publici... .. nevjerovatan doživljaj.... naprosto savršen dan

- jeli ti što falilo?
-- možda jedino Stipe Breko...
- pa evo ti poslušaj pjesmu....to ti on piva

 

 

...hvala svima poznatima i nepoznatima na ovako prekrasnom danu!

http://elyca.blog.hr/