..sjedim u kafiću...pijuckam svoju kavicu...i slušam preglasan razgovor 3 muškaraca u godinama ...koji sjede do mene... pričali su o splitskim umjetnicima u Parizu s kojima su skupa gladovali... tko je imao koliko izložbi... kako je Shakespeare bio dramaturg i da je on u biti zapisivao djela....al da je sve to bilo od drugih autora...
- ma gledaj, toliko bi glumci minjali dijaloge za vrijeme predstava, da više nitko živ ne zna što je bio original
- eeeee, al on je Shakespeare, samo se on gleda, za te više nitko ne zna
- a ko će ga znat. Nikad pravi umitnik nije onaj za koga se misli da je umitnik. Znaš li ko najviše piza?
- ko?
- pa....(bla bla)... on je odjednom imao i po tri izložbe u isto vrime!
...meškoljim se u stolici... Joke mi nije donio novine...pa htjela to ili ne ...slušam razgovor...i mislim se... pa zar danas poznate starlete ne plaćaju piscima da umisto njih napišu knjige... i nitko oko toga ne diže paniku...samo kažu..."joj kako je ta manekenka/glumica/pokusna pjevačica ...tko god... pametna i svestrana... zna modu... uređuje interjere...piše knjige i poeziju"...ahhhhh....
...gledam u njih...dal da nešto dobacim ili ne.... kad su oni na drugoj temi...neka novinarka.. nisam joj čula ime....
- e ne znaš ti ni po mise!
- ma znam ženu dobro!
- al ne znaš da je bila ljubavnica od ...khm...
- to već nije moguće!
- kako nije moguće? Kad je ...khm...pitao mene da joj sredim intervju s mojim ocem ...i to mu nije bila ljubavnica jedan dan...vengo 5 i više godina.
- kad je to bilo.
- pa on je tad ima 40, a ona oko 30. Cila je neuredna i nikakva. Ne zna se oblačit. Zamisli nosi zeleno i crveno!
...e sad sam poludila. Ogovaraju ženu i njen stil oblačenja prije 26 godina? (izračunala sam po frajeru)...i to ko? ..netko ko raspravlja o slikarstvu i slikarskom miljeu Pariza prije 35 godina? ...
...kako crveno i zeleno ne paše? onda ni priroda nije u skladu s umjetnošću...svaka ruža je po toj logici neuredna i nikakva... aloo nepoznati gospodine...možda je gospođa novinarka bila samo malo umjetničke duše...ili avangardna... ispred svog vrimena...kako to vaša umjetnička duša ne može shvatit? ....
.
....baš su ovako bili zapakirani pokloni za moju frendicu doktoricu...crveno i zeleno (s bubamaricama za sreću)
...taman da ću protestirat...kad se oni dignu...odu...al ostane jedan čekat ženu.... dal da ga pitam ime novinarke....sve se meškoljim... razmišljam kako ću uletit...kad stigne žena...sjedne i on joj počne prepričavat razgovor....
- pričao je o slikaru
- kojem
- ajme nekom na .... ček...sitit ću se...skupa su gladovali u Parizu
- kako nikad ne upamtiš ime? Gladovali? Pa šta nisu išli kod D. da ih nahrani? A e... onda bi se po Splitu znalo šta rade
- ma upamtio sam....čekaj...na Č je!
(nije nego na P....vrišti u meni...al se suzdržavam....čekam da dođe do imena novinarke)
- i onda smo pričali o književnosti i onome....ajme znaš onog'
- kojeg?
- onog na...ček...jel na B?
...ništa od ovog...ako se tog imena ne može sitit...kako će se imena novinarke... promislim...al nastavim pristojno osluškivat, sad već s novinama u rukama...sve joj je prepriča osim o novinarki ...odem do oca i upitam...
- koja bi to mogla bit bivša novinarka koja sad ima...cca godina...a prije 30 godina je možda bila ljubavnica od...
- ajme...ček, ne znam joj ime, al stoji na vrh.... ...i kaže ulicu - a zašto te to zanima?
- ma ženska je stvarno umitnička duša, kažu da je bila ljubavnica...
- a ne znaš ti ni po mise.....- počne moj otac
...hahahaha...ma ne znaju oni ni po mise....možda mi otac nije ni umitnik...ni pisnik... al je iz umjetničke obitelji.... dida mu je isto studira slikarstvo u Parizu...a on je bio tamo...ka u elektro dijaspori par godina....
“Jaki umovi raspravljaju o idejama, prosječni umovi raspravljaju o događajima, slabi umovi raspravljaju o ljudima" Sokrat