nedjelja….sitni noćni sati…ulazim u kuću….sin leži na kauču….kćer za kompjuterom … ne pozdravljam… samo u tišini dižem obe ruke u zrak i kažem: 

- bila sam na koncertu Hari Krishne
- daj telefon i zovi 94 – govori sin maloj vještici ..uopće se ne osvrće na mene
- a da me odma ubiješ i skratiš mi muke?
- ne, sad ćeš sjest ovdje i patit! – odgovara mi sin ne podužući glas

…kćer se odvaja od svog laptopa...što je samo po sebi nevjerovatna činjenica i znak da je shvatila ozbiljnost situacije ... pogled me strogo u oči i upita: 

- pa dobro, zar nisi mogla nać ništa pametnije za radit u nedjelju navečer?
- nisam! što sam mogla radit?
- pa na primjer okopavat krumpire na Klisu ili  na Facebooku
- di su cigarete? – pitam sina i ignoriram kćer
- ma koje cigarete? Da si došla kući mrtva pijana manje bi me šokirala! Sjedi tu i umiri u mukama. Ma ne mogu vjerovat da si mi mama – odgovara
- pa i nije tvoja mama. Ima drugo prezime – pametno dodaje moja kćer ...i vrati se za svoj kompjuter... tužno... s onim izrazom na licu iz kojeg se jasno i glasno moglo pročitat: "Totalna šteta! Ovdje se više ništa ne da učinit"

...i tko ih ne bi obožavao takve????