...svi smo postali fotomanijaci....a sjetimo se još...ne
u tako davnoj prošlost fotografija je bila luksuz..
.. fotoaparat ne toliko...uvijek se našao netko tko tko nam je ostavio u nasljeđe svoj Zenit... Leicu.... a oni ne samo da su se naslijeđivali, već su se i popravljali....

....tada smo kupovali filmove...crno bijele... i sami učili po školama razvijat fotografije... a kad je počeo color film ... divili smo se bogatstvu boja ...i raskoši prizora na njima...kao da su prave... ma baš smo bili naivci...al fotografija u boji je bila jako skup hobi... pa smo se za svaku fotografiju namještali, češljali, oblačili novu odjeću ...namještali smo otvor blende ...vrijeme ekspozicije.... i nemam pojma što sve ne...jer ako krivo namjestiš aparat ...skupo ćeš platit fotografiju na kojoj neće bit ničeg...ili će bit nečeg lošeg...

...e pa danas smo okruženi idiotima ....svi smo postali fotomanijaci s raznim aparatima.... svi se šetaju gradom s aparatom spremnim na "paljbu" ako se ukaže nešto zanimljivo...

 . 


...aparati su uvijek oko ruke....a kad ih nema u blizini...snima se mobitelima...a ponekad vidiš ljude s otvorenom roza bilježnicom kako šetaju gradom....i tad shvatiš da ne čitaju već da snimaju....iPodovima -PPPP

 .
 

...kao da je postalo pravilo.... slikaj, da ne budeš slikan! ...jer oni s aparatima su svuda... skrivaju se iza stabala...u grmlju...čak i među agavama:-)))

 .
 

...po noći još kako tako....vidiš bliceve posvuda...nigdje se ne može ni okrenit, a da ti blještavo svijetlo ne zaslijepi pogled



...jer ćeš inače dobit sliku nekog kako slikaje tvoj ples dok neko drugi slikaje tvoj ples....

...prisustvovala sam i fotografskom dvoboju....

 
..a svi su "laki na okidaču" -)

..ovjekovječiti neki zajednički trenutak na fotografiji postao je cilj i svrha .. zato i ne čudi par koji je šetao po Stradunu. ona u vjenčanici s velom...a on u odijelu. šetali su tako sami...u svom vlastitom "filmu" i povremeno molili prolaznike
da ih slika...

 .