...sad ide ona poznata fraza...."Nema me neko vrijeme ovdje" ...ne zato što ne bi htjela...ne ni zato jer nemam o čemu pisat....jednostavno...nakupilo se svega...ludila...posla i zabave i ne stignem posvetit svom blogu ni 5 mnuta...

...ali to ne znači da sam ga zaboravila.... dok sam preturala tekstove i ideje po svojoj plavoj glavi... shvatila sam da ih imam toliko da bi se mogao napisat roman... možda bi bilo najbolje pojedine teme stavit ovdje ...al to svi rade pa neću ja...sve do neki dan....sjela sam za kompjuter ...otvorila "novi post" ...napravila vodu za prat skaline.... i upalila Fejs... išlo mi je dobro...malo sam prala, malo se odmarala ...dok mi na vrata nije pokucala nečakinja (4 godine), a moj brat je četveronoške kaskao za njom ....on je doslovce padao u nesvjest od neispavanosti....a ona trčkara okolo...nezaustavljivo.... pokušava spriječit oca da zaspne... sjeo je na kauč...zatvorio oči.... čula sam disanje čovjeka koji spava ....

...bilo mi je žao...pa se ostavim teksta, može on pričekat, odem do brata, da on može ić spavat dok se ja igram s djetetom ...kad je nevista uzela sve pod kontrolu, vratim se domu svom.... kad ono moj sin...moj ljubimac.... moj jedinac... grinnnt.... jednostavno je isključio kompjuter bez da spremi tekst... ljuta ...bijesna ...počnem grintat na njega...na nova pravla bloga ......i tad ulete prijatelji na Fejsu... komentirajući kompletnu situaciju... tješeći me da živim kraj brata koji je nepresušni izvor tema za blog...da ne kukam i ne patim.... jer što je to jedan tekst u nizu stvari koji mi se dešavaju i više puta dnevno... 

...iako je nestao tekst koji sam pisala za blog ...kao posljedica svega nastala je pjesma

Elica 

"bila je noktiju njegovanih dugih, 
nakita sjajna i ukrasa drugih, 
gajila je ljubav spram glazbe klavira, 
pogleda sjetna dok etide svira, 
život joj bijaše kao divna bajka, 
bila je dama, umjetnik i majka, 
al' sudbina kleta na put joj je stala, 
dade joj krpu i pravac put skala, 
uništen glamur lavor i prašak, 
od melodije osta tek dašak, 
u srcu osta tek pusta tuga, 
pa gdje morala je bit baš Pepeljuga" (Mladi Gobbo)

... oduševljena.... s egom većim od Antonova....shvativši da naizmjenično živimo komediju i blues.... čekam da netko ovo otpjeva...onako lipim....hrapavim glasom...za idući blues festival?.

(nema starih kodova na Youtubeu...pa Vam ne mogu stavit spot od Ml Gobba :-( ...)  

samo ovako

http://youtu.be/pu1yKjgtssM