...i konačno u subotu malo mira...al isto pogledam ja novine uz jutarnju kavicu kad čitam da je jedna novinarka zgodnog i markatnog muškarca pretvorila u ženu...i to dva puta ga je pohvalila ka ženu.... i mislim se kako je ova tehnologija stvarno napredovala kad se tako brzo može promijenit spol....
...i tad se nakupilo posla... trebalo je odradit sve propušteno ...u ponedjeljak ujutro dolazim na posao kad ispred vrata stoji naoružan čuvar i pristojno me pozdravi (??) ....i ponedjeljak navečer....jurim iz kuće, razgovaram na mobitel i ispričavam se tipu što mu ne mogu nikako donjet neke papire, kad Leo na stanici...u prolazu ga pita što radi u srijedu u 9 ujutro, jer da imamo stastanak, al ja evo pričam i nikako mu javit, a već je tu i auto da me vozi dalje ...
- ajde čut ćemo se - kaže Leon, vidjevši da me već vata nervoza i pusti me da sjednem u auto
...utorak navečer sjedim za večerom...preko puta markatnog muškarca (žene) i slušam njegov božanstven i dubok glas i kažem:
- ma gospođo, kad smo se prvi put upoznali ponudio si me pićem, prvi put...pa drugi put...pa treći put i onda si samo glasno konstatirao: "A nećemo mi imat nikakvu suradnju kad ne piješ, pa se ne možeš ni opustit!"
- hahahaha, sigurno je da sam tako nešto rekao
- a da li je on onda znao da si ti ipak Elica? (upita ga domaćin)
- a bogme nisam! Ona bi se lijepo uklopila u moju firmu, toliko ih je razvedenih! Nego kad već pričamo o njoj zašto je niste lani pustili u Francusku kad sam joj ja plaćao put? (upita on pristojno domaćina....kojemu je sad bilo jako neugodno i uvatila ga je malo panika pa je počeo zamuckivat)
...i srijedu ....lijepo ja spavam kad zvoni mob ...pardon evo uvoda
Zove Leon moju firmu i javlja se kolegica:
- Mogu li je dobit!
- ona je na sastanku?
- ali ima sastanak sa mnom!
- nemam pojma. Šjor Leo ona još nije došla na posao pa ne znam gdje je!
- asti ga! A ako je nazovem na mobitel neće mi se tit javit?
- hoće vama. Samo je zovite! - odgovara Ranka već uspaničeno
...i tako zazvoni mobitel....izvućem ruku ispod jorgana i javim se
- jutro, gdje si? - pita Leon
- u krevetu!
- boli li te?
- ajme koliko je sati? - vata me panika!
- 8 i po. Rekla si da imamo sastanak u 9?
- za majku 10 ljudi me čeka. Zaspala sam!
- ajde nema panike, dođi do mene u radnju i ja te odvezem na posao!....ulijećem u ured...naoružan čuvar se smješka...pozdravlja....
- panika je! Ranka dušo, sad je jedan sastanak u 9 drugi u 10....daj
- ma popij kavu...nema panike
- a zašto su ovi naoružani ovdje?
- nisu naši, gospoda muškarci, prekoputa nas su se prepali pa su ga unajmili!
- hahahahaha, a nama ženama ne treba zaštita?
- mi imamo oštre pandže pa se možemo odbranit, neka njima njihove panike
...
- reci mi dušo zašto maziš samu sebe?
- molim??????
- pa cijelo vrijeme samu sebe maziš po nogama!
- ja????
- da ti!
- ajme, preuske su mi gaće, udebljala sam se, kvraguc....već me vata panika! ....on je kriv (kažem i pokažem na onog tko me vozio prije dva dana)
- samo bez panike, gđa Elica, bilo vam je dobro ovaj misec!
.... i zapalim cigaretu...pogledam na net zadnje vijesti da vidim što sam jučer radila... kad tamo pitaju Japance zašto ne plaču ...zašto ne paničare....
...a oni odgovaraju pitanjem: "A kakva korist od panike?"
...tad zastaneš i naježiš se od užasa...gledajući slike kako momak skida sa sebe robu i skače u nabujalu vodu da spasi malog psića.... dok svi stoje i čekaju da mu pomognu
....možemo samo zahvalit Bogu što nas čuva....
...jer samo je nekoliko trenutaka potrebno da se kriteriji vrijednosti u našim životima zauvijek promjene... a ono što je najvažnije i što si u normalnim uvjetima uzimamo zdravo za gotovo...tad postaje jedino važno...
bglavac
irida
edin.kecanovic
