ljubav....ah ljubav....

kako je lijepo voljeti....kako je teško voljeti.... a sve je zapravo tako lako....i ako pitate dijete ono će Vam kazat
"ljubav je kad s nekim možeš šutit i više od pola sata a nije ti dosadno"

...upravo tako....nesebično i tiho.... promatranje...i muk....
...neuplitanje... i uživanje u osobi onakva kakva je.....
...povremeno bockanje i grintanje...da se netko isprovocira...nasmije...oraspoloži....a onda puštanje u svijet...i promatranje izdaleka....

"sve prave ljubavi su tužne" kaže Balašević.... pa i nije tako... ako voliš
...ljubav je prekrasan šaren leptir kojeg držiš na dlanu....svjestan da ako imalo skupiš dlan i dotakneš mu krila ....da taj leptir više poletit neČe....

i šta tad radiš.... šutiš...gledaš..promatraš...i imaš onaj gard prema cijelom svijetu u kojem se praviš da te nije briga....a u tebi oluja....treperenje...čežnja... ispunjenje... pune su grudi imena osobe koje ne prelaze preko tvojih usta.... jer ako pređu svi će znat da te briga.... grop u grlu kad se treba odlučit što reći glasno..... jer ne smiješ skint ni mikron prašine s leptirovog krila...

...kako je lijepo sjedit u tišini u nekom kutu i promatrat... a osoba s druge strane je svjesna da je promatraš...i zna... sve zna... i pravi se da je nije briga...jer sve zna...i ponaša se isto kao i ti ... i tad te nerviraju veseli osmjesi onih u okolnom društvu koji ti pokušaju privuć pažnju.... pa se povučeš u svoj mir... grudi punih emocija... i na poziv ... zvuk glasa u bezveznoj izjavi... nježno se rastegneš.... ispuniš ljubavlju...i sve je u redu....i šutiš u tišini...i uživaš u ljepoti emocija koje te ispunjavaju....veselo treperiš...nježno treperiš...čežnutljiivo treperiš... i to je to.... ljepota i lakoća postojanja u kojoj odjednom na stolici digneš ruke u zrak i počneš plesat... na neočekivanim mjestima se veselo smiješ...i pjevušiš.....uživaš u životu i dišeš punim plućima ...

...ipak ...katkad osjećaš da te netko voli i nije te briga....ali tada taj obično navaljuje s izjavama... želi te prigrabit za sebe...želi ti napravit topli i meki kavez od svog dlana i otpuhat svu prašinu s tvojih krila u ime ljubavi.... a tebe nije briga!Zanimljivo je da tada svi sudjeluju u toj igri...priča se...prepričava...govori....smije....a tebe i dalje nije briga! ...i šta tad taj radi? ...pa uglavnom piše poeziju...jel želi da se zna... želi da svi znaju...želi da i ona čuje kolika je njegova ljubav...i jaka...i moćna...oko tebe buka tonova.... šuma slova... a tebe nije briga...i što te manje briga to je veća šuma oko tebe....
...ili...(ma neČu sad nabrajat....ovdje mi je poezija u epicentru ....pa nek tako i ostane iako ima toga još)

(iako priznajem da je lijepo kad na sebi osjećaš takvu pažnju...hrani to ego...oooo kao ga hrani i uzdiže...pa zato s vremena na vrijeme prihvatiš i zaigraš malo s njima tu igru.... jer iskreno govoreći...ipak smo svi krvavi ispod kože...i onda ulete i fanfare...i svašta nešto....zvona sviraju odasvud... buka posvuda...i jedva čekaš da sjedneš negdje u kut... i u tišini slušaš osobu iz drugog kuta kako te njemo gleda...praveći se da ga nije briga...a zapravo je spreman na skok ukoliko zatreba...jer koliko god da uživa gledajući tvoj let....toliko i brine da ne naletiš na olujni oblak... i spremno drži otvorene dlanove da prihvati tvoje slijetanje)

 . 

....e sad.... di je ovdje poanta? 

Ako želiš cirkus i uvažavanje onda nek te lijepo ne bude briga za ništa i nikog (osim za sebe samog...naravno)

A ako ljubiš.... sjedi tu kraj mene i šutimo zajedno... jer sve je u redu.....sve je upravo onako kako treba bit.... leptiri lete...cvijeće miriše....sreća je posvuda.... sunce nas grije....pravimo se da nas nije briga i uživajmo i živimo poeziju!

A ako si već napisao neku lijepu pjesmu....sjedi ispred sebe osobu kojoj si pisao i glasno joj pročitaj... po izrazu njenog lica znat ćeš da li je briga ... ili ipak sve to radiš i pišeš samo za sebe i zbog sebe?

....i ovdje nekako paše..pjesma .ostavljena ovdje na blogu u komentarima (nepoznate osobe)..pred više od godinu dana... 

P.S. i iako preporučam da se udiše život punih pluća.... malo se suzdržite neko vrijeme....kuham fažol :-))

ah da...i pametan citat....koji je baš danas izvukla naša Ko
"naravno da je moguće voljeti ljudsko biće, ali samo pod uvjetom da ga ne znaš dovoljno dobro"
H. C. Bukowski

...a kad ga upoznaš onda ideš dalje...na idući cvijet?