...Split je grad u kojem se uvijek nešto događa...pa koliko god mi šutjeli o tome... 
i zato mnogi Splićani...šetaju ko turisti po gradu s fotoaparatom u rukama.... dovoljno je proć preko rive ili Pjace... i uvik imaš nešto za vidit.... i ja sam to radila neko vrime...pa mi dosadilo.... 

...ipak ...postoje tu i profesionalci koji snimaju sve što se događa na rivi... naročito Ispred banke... ljudi stoje iza svih štekata...i piju piće za van...a sve se fotodokumentira ...postoje i fanovi...grupe... lipo je za vidit.... a nedaleko...postoje i oni koji fotodokumentiraju sve što se događa ispred jednog poštanskog sandučića.... cijeli jedan život...uz poetski komentar...prođe ispred tog sandučića i ostane zabilježeno za povijest

 . 

"Friške vijesti kod sandučića žutog
Sandučić žuti ima svoje mjesto,stoji čvrsto,
on nije kao vijest,da padneš u nesvijest.
Možda nekim i dosadio,al' nek se zna,
fotkam ga i dalje,takav sam vam ja. "(Vedran Šegvić)

...znala sam to i nisam se puno uzbuđivala... nisam nikad išla ušminkana i našminkana tim stazama....a ako me i put nanio ...projurila bi ...bez zadržavanja.... nisam tako interesantna za slikavanje.... nisam ni fotogenična...jednostavno sam nevidljiva za njih i njihove priče... a ako me slučajno i slikaju...i tako je mojih stotine slika već na netu.... a ono što izbaci sv. google kad utipkaš "sandučić žuti" je stvarno prekrasno



...ipak...prije pola godine dobijem poruku iz druge države u kojoj je pisalo.... "zar ti ne znaš da imaju neka dva luđaka u ST-u koji stalno slikaju ovaj sandučić žuti?" ....(i slika)



...nisu slikavali ove dvije ženske....nego one koji su pobijedili anoreksiju.... i mic po mic tako je počela priča.... Kako je počeo foto rat u mom gradu.... oni ne znaju da ja znam da su htjeli organizirat "sačekušu" da me slikaju....ajme koja gruba riječ.... hahahahaha ...uglavnom... jedne subote idem ja rivom i vidim njih... vadim mobitel... slikam ih s leđa...i pričekam da mi aparat memorira sliku....a ono ništa!.... baterija prazna... prazna na jednom...prazna na drugom mobitelu... a njih troje s toliko opreme spremne za slikavanje, da mogu slikat sljetanje mušice na mjesec!

 . 

...ipak mi vrag nije dao mira... objavim sliku ...i dobijem komentar: "ovo će te skupo koštat,al isto ti odajen priznanje,ali djelomično, jer ovako s leđa može se ufotkat svaka pi....,pa eto i ja....." ...znam... priznajem... čovik ima pravo.... al ovo je već bila otvorena objava rata naročito poslije komentara "Elica : Vedran ...1 :0"

...vrijeme je prolazilo tako da je on čak došao kod mene u ured ... ne znam zašto....ipak me nije uspio nigdje slikat... do pred Novu godinu.... izađem ja van iz ureda...bolesna ko pas ... odem na čaj u najelitniju kavanu...izvalim se na kauč.... i samo što nisam legla ....ali dok smo prolazili kraj sandučića... nisam bila toliko bolesna da primjetim da ih nema! ...i zamolim Ranku da zastane sekundu...slikam je... 

 . 

...objavim fotku na Fejsu uz komentar "Žuta Rankina kesa kraj sandučića žutog" ..i dok je ona veselo komentirala svoju sliku...ja sam pila čaj i pokušala doć sebi...od viroze...temperature.... svega!

...zanimljivo je kako dok hodam ne vidim nikog....al na par stotina metara vidim aparat uperen u sebe.... tako je bilo i sad....kad smo se vraćale s čaja... primjetim njih na standardnom mjestu i zaključim da ćemo im opet doć s leđa.... zamolim Ranku da ide do žutog sandućića ...a da ću je ja slikat iz daljine.... i dođe ona tako...stane ..pozira....a ja joj rukom dajem znak da produži dalje...i nastavi ona....a kad je došla do njih....proderem se na sav glas: "RANKAAAA!" .... njih troje se okrene prema meni...a ja s glupim malim mobitelom u rukama učinim "Klik! Jesam te!"

...on krene prema meni raširenih ruku...
- Elica nabrzaka....slikajte nas ....slikajte!
- hahahahahaha
- slikaj mene i Ranku! Jesi li?
- ma slika je već na Fejsu :-)))

 . 

...bilo je stvarno nabrzaka škljocanje....a jedan je i snimao kamerom....i tako smo malo pozirali :-)) ....dok je kraj žutog sandučića prošla djevojka sa smiješnim šeširićem... al oni to nisu zabilježili....

Možda ovo i nije lijepa priča... osim što se hvalim da je moja glupa Nokia koja me toliko nervira, dobila rat protiv profesionalnih paparazza... ali je priča o Žutom sandučiću prekrasna... i zato se malo i ja guram u nju :-))

....a vi...kad god vidite slike mora...picigina na Bačvicama... prekrasne portrete ili umjetničke fotke...kad primijetite ljepotu zaustavljenog trenutka ...znajte...to su ti momci.... a u slobodno vrijeme pričaju jednu lijepu priču.... o Sandučiću žutom...popraćenu stihovima...

http://elyca.blog.hr/