...nemam pojma kako nazvat ovo večer..... ja došla....vidila da se vani mora pušit i sjela za vanjski stol...kad odjednom konobarica brzinski donese zdjelu kikirikija....
zgrabim malo...i sjetim se da je to jako ...jako loša stvar...i maknem je iza ogromne pivske čaše jednom tipu...
...on zgrabi zdjelicu i stavi je ispred mene
...ja je uzmem ...i vratim je s njegove strane stola
...on je uzme... i bla bla.... kad dojuri konobarica s još jednom zdjelom punom kikirikija

- neeeeeeeeeee - viknili smo svi složno u glas....ona ostavi zdjelu i mi nastavimo s pričom.... povremeno grickajući kikiriki....kad evo nje...uzme zdjelu sa stola i napuni je do vrha...

- neeeeeeeeeeeeee - prestani, molim te - opet smo svi bili složni...i nastavili pričat avionsko - vulkansko- putničke priče ....kad evo nje opet i zdjelice pune kikirikija

- hoće li se više umorit?
- neće!
- ma nestat će joj kikirikija
- neće!
- ma hoće!
- ma neće imaju kikirikionicu iza kantuna

...a Partet je svirao...njih troje.... i odjednom dođe tip i pita može li dodat malo svog saksofona....

....e sad je već kvartet...ulazimo unutra.... svugdje te okupira ili muzika...ili kikiriki....
saksofonist naslonjen na šank...gleda put klavijaturista...i ubacuje se ....savršeno se dobro ubacuje ...a mi slušamo...i nesvjesno ubacujemo u sebe kikiriki...

- kakav je ovo izlazak u kafić? Svima puna usta kikirikija...niko ne može govorit jer žvače ili pljuca kikiriki oko sebe dok govori... kuda ide ovaj svijet? - kaže Kotarac stisnutih usta (jer su puna kikirikija)

...odjednom Pjer...koji je sjedio u kantunu izvadi usnu harmoniku iz džepa i tiho počne pratit svirku....
problem je gdje bi stao da ga bolje čuješ...(a i da si što dalje od kikirikija)

...i sjedne Pjer pred mikrofon (i razbuca sve žice).... a ja se okrenem gazdi i pitam:
- a gdje je bubnjar?
- a di bi ga ti ugurala?
- pa stane...ondje sa strane :-)))

...nikad nisu prije svirali zajedno...na kraju Koča niti ne zna predstavit saksofonistu jer mu ne zna ime...(ja znam samo da je iz Biograda)
al njih pet je sviralo s posebnim guštom....a nas desetak je pratilo svaki ton s uživanjem.... a oni s ulice su ulazili zapljeskat....



....negdje oko jedan ujutro...oni su prestali svirat...a kikiriki je još uvijek nadolazio.... izmaknem se ja...kad odjednom čujem pitanje:

- hoćeš špice???
- neeeeeee

...i zapita se čovjek šta znač Partet? ...pa nikad ne znaš koliko će ih bit! ... i koliko ćeš kikirikija pojesti....

P.S. ovaj tekst bi trebao ić u svjedočanstva????