životinje vs ljudi



životinje imaju instinkt...ljudi su ga izgubili, odnosno nisu... imaju interes...to je ono što ih pokreće! Instinkt je čovjeku ono što mu je genetski usađeno u kodu ponašanja i to je ono protiv čega se ne možemo baš pretjerano borit
životinje imaju nagon ...ljudi su ga izgubili, odnosno nisu. Nagon je ono što tjera i čovjeka i životinju da se hrani....da se razmnožava bez određenog cilja ....osim onog prirodnog o produženju vrste....ali kod čovjeka se javlja tu i još nešto ....interes! ... zadovoljstvo i samozadovoljstvo i jačanje ega....

ajme... teško filozofiranje? da.... iako u biti i nije preserans.... jer razlika između životinja i čovjeka je očita... Životinje imaju nagon koji im neće dopustit da se miješaju između sebe, koji od njih traže da prežive, koji od njih traže da pomažu primjercima svoje vrste u nevolji....ima jedna lijepa priča o divljim guskama i zato bi osobno bila sretna kad bi rekla da sam guska...al eto... genetika mi to brani... zašto? Zato jer to nije društveno prihvatljivo... mi smo ljudi...koji su za razliku od životinja misaona bića... mi mislimo....volimo... sporazumijevamo se... imamo cilj i svrhu...mi smo božja bića ....duhovni smo.... i razvijamo se...čak smo došli toliko daleko da se i kontrolirano razmnožavamo, jer imamo druge interese...al nagon je ostao.... onaj seksualni... pa ga se treba macom? ...ili se treba dobro zaradit na njemu...da se možemo i dalje razvijat....

životinje vs ljudi

životinje su živa bića.... ljudi su živa i duhovna bića?

Eto...uživala sam malo u ovome ...hahahaha.... ali nisam baš promašila temu....i sad je samo pitanje dal da nastavim u veselom životinjsko-ljudskom tonu... s osvrtom na političare, ljude, životinje ... ili da pokušam uklonit neke pogreške u komunikaciji...a pečem kruh (kukuruzni) i štrudel od jabuka s orasima...i kuham blitvu...za koga? ....pa vjerovatno za domovinu... odnosno...kuham jer mi je to genetski usađeno ponašanje...kuham da pokažem da znam i mogu bolje od drugih...da mi prođe vrijeme... a za koga kuham..pa za nikog...ego mi ne dopušta da jedem ono što sam sama skuhala!

...i pri svemu tome razmišljam: 

"Volim tipa koji je izmislio papirnatu foliju za pečenje! Ma nemate pojma koliko ga volim! - tko je taj? nemam pojmai nije me briga
Obožavam onog tko je izmislio mašinu za pranje suđa. Ljudi moji. nemate pojma kako ga obožavam, volim i šaljem mu sve poljupce ovog svijeta - kako se taj zove? Nemam pojma... nije vrijedan niti trenutka moje pažnje da utipkam u sv. google u potrazi za njegovim imenom
ljudi moji kako volim ovo lisnato tijesto - da li ću se zato s njime sexati? ....ajme... grozno...ne pada mi na pamet
nemate pojma kako volim Tarju - da li ću je zato pojesti? ...ovo lijepo biće koje tako milim okicama upravo gleda u mene ....cila sam se raznježila

eto što sam tila reć...samo vas zbunjujem s puno slova

postoji ljubav, Ljubav, LJUBAV i LJUBAV!

ljubav je sve ono što nam je drago i za što smo spremni sve žrtvovat. ...ljubav prema djetetu, ljubav prema hrani, ljubav prema čovjeku, ljubav prema novcu, ljubav prema životinjama, ljubav prema Bogu, ljubav prema muzici, ljubav prema nečijim riječima... ljubav prema nekim tekstovima... ljubav prema umjetničkim slikama
...nemojte mi se sad zgražat pred ovim nabrajanjem... kod svega ovog osjećamo tremor u prsima, uzbuđenje u grudima... treperanje... kako god.... al niti ćemo se udat za knjigu, ni pjesmu, a bogme ni za prijatelja...niti ćemo se razmnožavat s njima...a bogme nećemo ni vodit ljubav s ničim od navedenog

zaljubljenost..... e tu nema puno kategorija....samo leptirići u stomaku....jači ili slabiji .... pri čemu nas oni grubi životinjski nagoni tjeraju....sram ih bilo...na neću reć šta .... i ljubiš.... onaj osjećaj dok tople usne prilaze toplini drugih usana...a leptirići divljaju... (al o ovome nisam ja zadužena pisat,.... tu je već @ptica...koja će to super objasnit na mali milion načina) ... i ako ta zaljubljenost postane ljubav.... to je onda to čemu se svi klanjamo s poštovanjem. 

sve ostalo spada u nekakve kategorije uzdizanja vlastitog ega.... i životinje vole....ali se ne zaljubljuju!

nisam zaljubljena! i uvijek mi ide na živce kad mi neko kaže da jesam. Onaj sjaj u mojim očima krivo se tumači.... ja sam svjesna da sam sretna! Sretna sam jer imam puno ljudi koji me vole. ali nažalost leptirića nema... ipak...i ja volim... jako... puno... i ne sramim se to reć... iako zapravo tima najčešće nikad to ne govorim. Zašto? da me pogrešno ne shvate!

...ima previše ljudi zbog kojih bi ja puno toga napravila...jednostavno zato jer ih volim ...
...u zadnje vrijeme ima previše ljudi koje srdačno grlim... jednostavno zato jer ih volim
(moram se pozabavit s ovim....:-)))
....jednostavno je previše emocija oko mene....previše dobrih emocija...previše sretnih emocija... došle su...bez pustog teoretiziraja....

ali leptirića niotkud!


...gdje li sam se do sad skrivala
znate i sami
negdje sam uživala....

...ja odavno nikog ne ljubim... i zbog toga sam spremna sve izgubit za one koje volim....a sve drugo su floskule!

da li znamo razlikovat ljubav i zaljubljenost? Da li smo dovoljno altruistični da možemo nekog volit bez da smo zaljubljeni? Da li nam je srce dovoljno veliko i široko da možemo reći "Ako si ti sretan i ja sam!" i pri tome stvarno samo to mislit? da li su nam leptirići tako lijepi da im se prekomjerno divimo....umjesto da se divimo divljim guskama ....koje žive za skupinu... koje su spremne bit sad gore...a sad dole...pri ćemo su i iscrpljene dovoljno glasne da nesebično pomažu onima ispred....samo zato da bi pomogle doći tamo gdje treba ić? ili smo bogomoljke? ....baš imaju lipo ime... bogomoljke :-))) ...ili smo samo ljudi...krvavi ispod kože... sa sitnim radostima i prljavim strastima pa ne možemo protiv prirode?

ili smo licemjeri koji svojom duhovnošću skrivamo i prikrivamo nagone i instinkte i živimo neprirodno u skladu s "prirodom" ....a sve u ime nekih viših ciljeva

- Ne jedi s ovog stabla!
- ma jel? gle ko mi to kaže'!


P.S. "Odličan ti je ovaj štrudel" - kaže sin
...eto ...i moja ljubav prema brašnu je imala svrhu