kako kaže moj frend bloger (onaj koji mi uvijek donosi bobiće)

"Ne mogu virovat da je već deset godin prošlo od onoga čina kolektivnoga ludila, od dočeka najuspješnijega sportaša kojega je ovi ludi grad ikad iznjedrija. Neka se ne uvridu svi naš olimpijci, od Đuke pa dalje, svi naši evropski i svjetski prvaci, ali Goran je, ipak, najveći!
Jer osvojit Wimbledon iz četvrtoga puta, kad su svi već bili digli ruke od njega, uključujuć i njega samoga, ne more svak.
Dobija je pozivnicu, wild card, za minuli rad, ka milostinju, eto, neka ga vidimo još jedan put. Jer su znali da njegov nastup more bit sve, samo ne dosadan. Jedan za drugin su padali favoriti, neki i u dva dana ... i na kraju veliki Rafter. 
Gleda san danas opet, po ko zna koji put, snimku finala. I opet san se živcira, ka da ga gledan prvi put.



Svi su bili kontra njega. Veliki McEnroe je reka da nikad od njega igrača, jer jema samo servis. Naravno da mu je to Goran pribotuna, da je on, valjda, genijalac, kad je sad, samo sa servison, osvojija All England Club ...
Ali, veliki su samo oni koji, i kad osvajaju najveće vrhunce karijere, ne zaboravljaju na druge ... tako se Goran u tome momentu sitija još jednoga velikana, Dražena, kojega je prirana smrt spriječila da pokaže sve ča more ...
Split zna dočekat svoje šampione, a li Goran je, ipak Goran ..."

http://umornooko.blog.hr

 

......

 

(zadnji sekund meča i slavljenički "ples")

....inače mi u Splitu volimo Gorana.... a naročito oni u mojoj ulici.... on je završio istu osnovnu školu ka i ja... i ono što se ne zna... da je jedan sitan detalj... sijećate se fame oko Splita da je narkograd.... da se svi drogiraju... e to je bila istina!

negdje između '93 i '95 godine, Goran je došao u osnovnu školu u koju je išao, ma poziv Bepa, tako se zvao profesor iz tjelesnog koji je i mene tlačio stoljećima, i osnovao športski klub "ZEC".. poklonio par lopti, roditelji su platili neki sitni novac za članske iskaznice...i sva...APSOLUTNO SVA djeca su se učlanila u taj sportski klub samo da dođu do iskaznice "Zec-a" ... bavili su se svim i svačim... ničim posebno...jednostavno su se igrali u školskoj dvorani pod nadzorom profesora iz tjelesnog ...a on je samo pazio da su oni tu ... i da ne lunjaju okolo...

svaki put...kad bi djeca posustala... jer i moj sin...bio je ...ajme...za tjelesni... Goran bi se pojavio...prošetao kroz školu...i opet bi svi bili u dvorani!

...i tako su se...u školi...u kojoj su roditelji postavljali straže protiv narkodilera... koju je čuvala policija... u kojoj se svako jutro mijenjala vanjska rasvjeta, jer bi preko noći jednostavno bila sva razbijena...u 3 godine riješilo svega.... i djeca su narasla...samo tako ... bez straha i bez droge... 

Tako mala...a tako velika gesta s tako pozitivnim rezultatima je s vremenom zaboravljena...al ja, kao roditelj, sjećam se jako dobro toga

 

...zbog toga je u mojoj ulici postavljen kameni reket... na zid jedne kuće...a doček u Splitu 10.7.2001... e od toga se svakome digne svaka dlaka na tijelu

 

 

 

P.S: i Blanka Vlašić je tu okolo... (vidimo je često kako prolazi Radunicom i ide sebi kupit Zdravu hranu....

...i zato danas moja ulica izgleda ovako (snimka je od prije 10 dana) ...a utrka Kareta počima točno ispod bine na slici