djeca su se odavno navikla da mama službeno putuje za zaradit novce, a privatno zato jer joj je pun kufer svega, pa za to imaju službeni naziv „roditelj koji bježi iz kuće“. Iako uvijek znaju smjer kojim sam krenila i da li je to privatno ili službeno, nikad me nisu odali (čak ni svojoj baki)…pa sam za sve uvijek.. „ma tu je ona, sad će doć“. Ipak, svaki povratak kući postavlja pitanje: Što je bilo dok te nije bilo?
ja samo provjeravam da li su kod kuće...na način da ih tada uredno zovem na kućni telefon..nikad ih ne pitam što rade.... to ću znati kad dođem doma...
Ovo je jedinstven način da otkrijete što su radili....a bez da Vas oni pokušaju muljat...
prvi dio šanka nam pokazuje da su oba dva ujutro kupovali kruh! (znači da su oboje htjeli surađivat dok mame nema kući)....Tu su 3 kese sa kruhom...i četvrti sa ostacima kruha i kolača....
istovremeno su se očito svađali...nakon nečijeg tuširanja...pa je između kruha skriven dezodorans (ženski) i štapići za uši ...
i konačno su se dogovorili i naručili pizzu (nepotrebno jer su jelo trebali samo stavit na tanjur i u mikrovalnu).....a sol i papar, te prazan tanjur....siguran je znak da se nešto pržilo...(omlet)
Jelo se za šankom, a ne za kuhinjskim stolom...što znači da je svak bio svoj gazda...i jeo "s nogu"
nikad neću shvatit zašto se u sudoper na red čaša stavi tanjur ili dva...
tako da 5-6 čaša i 4 tanjura čine nevjerovatan neboder....ili su oni još djeca pa umjesto da slažu kule od karata...slažu kule od suđa???
Neću ih ni pitat...o tome ću za par dana....
...ali 3 tave????....
...na malom stoliću u dnevnom boravku me je šokiralo što kabel od mobitela ide preko pune pepeljare...i nije mi jasno kako se nije zapalio...a po nožicama i kopči za kosu odmah je jasno da se mala vještica kupala....a sin izležavao na kauču i gledao TV....
...isto tako se mala igrala na kompjuteru...ponovo ga je sastavljala (zbog vijaka na kutiji)....za koje vrijeme je slušala muziku sa mog laptopa...a istovremeno je vidiljivo da je oblačila i čiste čarape...za kožne čizme (jer tanke čarape ne idu u Marte)..sin je očito jako dugo bio na kauču i dosađivao se pušeći cigarete....
Nemojte misli da sam prigovorila na nered....održala im bukvicu ili nešto slično!
Djeca su bila sama u kući...nisu izlazili van....dosađivali su se...što za mene kao roditelja znači da su bili dobri..... kompletno čišćenje ovog nereda trajalo je jedva 5 min...a meni je rekao sve o događajima u kući. Tek sam sutradan reagirala da nije spremila suđe iz mašine....al to su već bila novonastala događanja :-))
…..
kad mama bježi iz kuće….e onda je skroz druga situacija…
ne zna se kad ću se vratit, ali se zna da neću kući spavat….e kako to izgleda
…u dnevnom boravku ni dlake na podu, stolić skoro čist, pepeljare oprane, prašina svježe obrisana…
…na šanku ni mrvice hrane…i sve je na svom mjestu…
…oprano suđe poviše mašine za suđe…
…a na stolu….serviran ručak (zeleni špageti u umaku od lososa) i svijeća … trebalo je vidjet brzinu njenog zadnjeg pokreta dok je to servirala da me dočeka topli ručak….
I taman kad sam htjela past u nesvjest od sreće…
…odem u kupatilo, a tamo se vrata nisu mogla otvorit od ručnika na podu …
A mi roditelji nikad nismo zadovolji…i odmah krenemo pjevat pjesmicu....obvezno je poslušajte i vidjet ćete sebe i svoje pokrete :-)))
…. koliko god nam djeca bila dobra i kooperativna…ipak moramo stajat iza njih i naređivat…OSIM u slučaju kad ih se prepadne na način da im pokažeš da i ti imaš pravo na svoj život!