i izaberem stol u F-a ....prvi kafić...da se ne bi predomislila...naručim kavu...odmah je platim...da se ne bi predomislila ... zapalim cigaretu...i začujem ženski glas iza sebe:

- ja sam oduvijek mrzila nepravdu! Borila sam se svim snagama protiv nepravdi koje su se događale drugima, a da pri tom nisam ni primjećivala da se sve to događa i meni, ali to je normalno i nikad se nisam zbog toga uzbuđivala. Nevjerovatno je koliko se mi mediteranske žene ne poštujemo!

Odgojene smo tako da služimo i slušamo druge, da se žrtvujemo za druge, da riješavamo tuđe probleme i da nikad ne mislimo na sebe. Ali za razliku od nekih mjesta u Italiji, gdje se još uvijek njeguje tradicija, pa žena ostaje u kući najstarijeg djeteta da je se služi i poštuje...kod nas ta žrtva za druge ne prestaje. Radi za drugog dok ne umreš. Eto, ja ne bi ni znala da išta vrijedim da nisam počela radit i predavat drugima! Spasilo me saznanje da imam fakultet!

- kako možeš tako mislit - ubaci se muški glas
- kako neću? Nisam nikome vrijedila dok nisam počela drugima predavat i tek tad sam vidila da postoje neki koji me poštuju!
- ...pročitao sam knjigu...tip je savršen, nisam ga nikad upoznao ali - ubacuje se muški glas
- bio je na mom savjetovanju koji sam organizirala, ali nisam takva osoba da se time hvalim....
- zato, kad padne mrak, sama sa sobom u svojoj sobi ponosi se sa sobom - dobaci joj ponosno muškarac

....dal da se okrenem....dal da se dignem i zagrlim je i tresnem tog tipa po glavi?

....a što bi Vi napravili?....