...petak pred Cvjetnu nedjelju.... sunčan dan.... vozimo se Dubrovačkim zaleđem.... pokraj razrušenih Kupara...prema Mlinima... tamo sam često zimovala s roditeljima... u hotelu Astarea.... hotel radi ...u njemu su izgleda Englezi...kupaju se u bazenu....i šetaju okolo po mjestu.... do centra...oko Azijske platane posađene 1742 godine... visoke 30,3 m
.
... koja baš poziva da sjedneš i odmoriš ispod nje... gledajući u stari mlin
.
...ovaj mlin služi za mljevenje maslina ...pa je kraj njega postavljena i kamenica za maslinovo ulje....
.
....a od nje vodi put prema hotelu s prekrasnom plažom....
.
...i dok se tako šetamo.... tražimo mjesto gdje bi popili kavu....al sve je zatvoreno... nigdje ništa ne radi (osim jednog, očito, lokalnog okupljališta ...koji zjapi prazan...pa se baš i ne usuđujemo ući) .... al' ništa za to....sjedamo u auto i idemo dalje do Cavtata.... tamo je prepuno kafića.... i štekata... i dok razgledavamo ljepote mjesta....koje se diskretno uređuje da bi bilo još ljepše...
.
komentiramo popodnevnu izjavu "Gdje palme rastu, tamo nema radnih navika ni rada" .... izabiremo kafić prepun tabli s ponudom sladoleda.... zavalimo se udobno u fotelju na suncu:
- kavu sa šlagom!
- nemamo šlaga!
- sladoled. Koji imate?
- nemamo ga još!
- ok. Dajte mi Oranginu.
....e sad se i konobarica vrpolji i postaje joj neugodno..
- ajme, izvinite, al nemamo.
- ma sve u redu. Imate li kakav tonik.
- imamo! kaže s očitim olakšanjem
...khm...za tjedan dana je Uskrs, a oni još nisu krenili u nabavu? ...pa nisu možda ni krivi. Za pripremu sezone potreban je novac...a zima je bila duga i hladna... a sve se mora platit za počet s radom....
.
....eto i Bogišić sjedi....s knjigom u ruci ...i zamišljeno gleda ...vjerojatno put Dubrovnika... gdje se upravo po Stradunu šeta naš Premijer....Ford Coppola ...i gdje je sve spremno za doček Omanskog sultana....
.
...ma šta bi se uzbuđivali? uživajmo u ljepotama koje su oko nas.... i tako svuda palme rastu...pa nećemo sad mi počet nešto radit?...