…slučajno sam čula muški razgovor (i zabilježila) - gledam neke momke, vrte se tako oko nekih cura, znaš k'o galebovi - nema toga više! - da…nema više pravih galebova. Ova dašnja omladina ne zna kako se to radi - oni sve nešto preko kompjutera, izblesaju ženske i nikom ništa - ne znaju oni kako to treba radit - ma nemaju oni pojma kako treba smantat curu. Ma ništa od njih, kažem ti. …ma nema tome ni dva dana…dok smo sidili na rivi jedan je tip stajao naslonjen na kantun jedne kuće. Viđam ga posvuda….kad god sjednem popit kavu vidim njega naslonjenog na zid kuće…na Pjaci ili na Rivi…pa priupitam muški dio ekipe - šta radi ovaj tip u životu? Uvijek je naslonjen i nekog čeka po cile dane. - koji? - onaj tamo! Pari da galebari! - hahahahaha….e…da….hahahaha….on galeb? A je, pokušava nešto tako. Al ništa od njega! Di je to od dobrog, starog galeba i galebarenja… . ZAKLJUČAK: Ako ovako muškarci žale za dobrim starim vremenima, za galebovima i galebarenjem, kako je tek ženama? Možda i one žale, ali to glasno ne komentiraju?… Potrebno bi ipak bilo da se brzo nešto napravi po ovom pitanju…. jer, ako se ja dobro sjećam, nekad nam je turizam cvao zbog njih. A gdje smo danas? Grad je pun lijepih djevojaka koje šetaju u grupicama na previsokim petama… tražeći gdje će se zabavit i nešto po ćemu će pamtit ovo ljetovanje…. |
Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
740
OD 14.01.2018.PUTA