...Latinska četvrt...već je jako kasno...i Les bouquinistes su već odavno zatvorili svoje knjižare....pa možemo vidjeti samo metalne kutije naslonjene na ogradu uz rijeku....i dok tako tumačim kolegici kakve su to kutije...pogled mi privuće svjetlo i galama u obližnjem kafiću...točno na uglu... malo mi je trebalo da je nagovorim na kavu...i sjednemo mi...u tzv "pušačku zonu" iako je očito da svi puše... jer 6 konobara trčkaraju oko tipa s cigarom u ustima koji očito zapovijeda situacijom....

nitko ne primječuje da smo sjele za stol...jer je stol pretrpan čašama... pa preko stakla mašemo konobarima...želeći da im privućemo pažnju.... neki nam i odmahuju....al se ništa ne događa....

...odjednom je jedan prislonio svoje lice na stakleni prozor i rekao: 

- sad će netko do vas doći!
- možemo mi naručit i preko stakla - odgovaram
- ne čujem Vas!
- kako ja tebe čujem?
- ja vas ne čujem...- kaže i odškrine prozor - eeeeeeee sad vas čujem!
- pa možemo mi naručit i odavde, što bi se mučili izlazit na ovu hladnoću! Evo dodat ću šporko suđe kroz prozor!
- a neeeee! To nije u redu
- kako nije u redu? Pa to i kući radimo!
- ne! To nikako nije u redu 
...i dok mi je konobar tako odgovarao...ja sam mu već kroz prozor gurala šporke čikare sa stola i govorila:

- ma daj...kad je nama zabavno! Ajde napravi nam čaj i kavu sa šlagom!

...momak je zaprimio narudžbu ....a svi smo umirali od smijeha...i taman u tom trenutku dođe drugo konobar do stola ...i ugleda prazan stol...

- mi smo se već pobrinili za narudžbu i očistili stol
- a ne može to tako - odgovara konobar i počne čistt stol...i ode.... vrati se u trenu....stavi papirni stoljnjak... upali voštanicu i pospe ružine latice po stolu...
- mi smo ekskluzivni kafić i imamo sve za specijalne goste!
- ala što si joj svašta ispriča, a ona te ni jednu riječ nije razumila - dajem mu do znanja da kolegica ne razumi ništa

. 



....woooow.... oduševile smo se obe dvi s laticama....i s atmosferom u kafiću....i nismo sebi mogle doć od sreće zbog ovakvog pristupa.... kad ugledamo kolegu kako nas traži okolo po kafiću.... a kako smo bile skroz sa strane...ni on nas nije primjetio i upitao je konobare za nas.... odjednom ga evo do našeg stola i prije nego li je i sjeo stane glasno prigovarat: 

- i ovdje poznaješ sve konobare?
- molim????
- pa bili su oduševljeni kad sam ih pitao gdje ste vi! Ostavile ste jako dobar dojam na njih!
- ajde sjedni i ne grintaj, već naruči nešto!


...nemaju oni pojma na kakvom su kultnom mjestu bili.... ja uvijek nanjušim kafiće sa živom jazz svirkom :-))