..sjećam se dana kad nije bilo fotoaparata kao danas...a kad bi vidio nekog da slikaje odmah bi rekao "Ti turisti...dosadni su!" ...danas svatko ima ili idiota ili poluidiota...ili profesionalni aparat, a svi imaju fotoaparate na svojim mobitelima...i svugdje svatko svašta slikaje...
...e pa u tim danima kad su samo ljubitelji fotografije slikavali....nije bilo moguće doć na neku manifestaciju i slikavat okolo... službeni i registrirani fotografi sa svojim obrtima imali su raspored kad tko od njih snima koju manifestaciju i događaj ...jedino su novinari svugdje mogli doć...
...sjetite se samo vjenčanja.... dežuran fotograf tog dana čekao bi Vas na vratima... njega i matičara morao molit da slikaš koju sliku i sa svojim aparatom...
...danas nije tako.... slobodno je tržište...pa svi klikaju okolo...netko za lovu....netko na crno...a netko radi zabave... al osim što svi nelegalno obavljamo dopuštenu gospodarsku djelatnost ....nestalo je i bon tona...

...ajmo malo o lipim stvarima....svečana promocija 110 doktora znanosti u Splitu lijepa je i rijetka prilika koju je stavko želio ovjekovječit....

...dvorana je bila prepuna.... gungula oko Ministra...

....svatko želi uhvatit dobru fotografiju nekog svog rođaka...

...a tu je bila i moja prijateljica ... ona koja je prije par godina napisala na oglasnu ploču fakulteta ...nešto u stilu "Mole se svi studenti koji su copy pastali svoje diplomske radove da ih dođu preuzest i bez posljedica te zamijene svojima " ...tada je to svima bilo smiješno i primjer dobrog vica... unatoč grupi na Fejsu koja je oglašavala prodaju gotovih diplomskih radova ...ona je bjesnila... drugi su se smijali...a sad se svi čude onima koji su iskoristili priliku....

...ma nastavimo u lijepom tonu...jer je i ona među njih 110 koja je trebala bit promovirana u doktoricu znanosti .... dugo se čekala ta diploma...odavno je i proslavljena...ali evo sad će je i preuzest...i tražim ja zgodno mjesto da ju slikam....kad mi on brzinom munje uleti u kadar....

...vidio je da slikajem u tom pravcu.... i naglo se okrenio i krenio prema meni... unatoč tome što sam mu rukama davala znak da se makne... ne... nije me šljivio.... stao je ispred mene.... a ja sam tad počela gledat u njega...

...kažu da se zove "mali Ivo" i da ne radi za nikog...znači tu je iz istog razloga kao i ja....unatoč činjenici da uručivanje diplome snima profesionalni fotograf...

...a mi ostali...mogli smo samo u određenom trenutku iskoračit...slikat i povući se natrag...te prepustit mjesto onome tko je došao za nekog drugog.... Rektor i Ministar su držali govor... zahvaljivali se roditeljima ...supružnicima... uloženom trudu i vremenu u doktorske dizertacije zbog kojih je patila cijela obitelj...

..a zaboravili su na nas prijatelje...koliko propuštenih zajedničkih izlazaka... koliko propuštenih šala ....smijeha...plesa....igrarija ... koliko tješenja zbog izgubljene stranice teksta ... i onda kad je sve bilo gotovo...euforija i nekakvo mrtvilo... trebalo je isto toliko vremena da se vrate u normalan život...trebalo ih je gurkat...ohrabrivat na izlazak na svježi zrak.... ma ne žalim se ja... ponosna sam na svoju prijateljicu...i ne samo ja... (ops...opet mi je netko s aparatom uletio u kadar...njena je ova ruka u lijevom kutu slike)

...ma dobit će ona "prave slike" ...ove moje su i tako samo za "našu dušu" za naš ponos ...zato što je ona naša zvijezda vodilja ... što je uspjela u onome što je naumila...pa smo ponosni što smo uz nju...u njenoj sjeni ...i što će nas opet morat častit ručkom :-)

...još jedna proslava... srećom smo stekli kondiciju pa nam neće bit teško....