...u kući je privremeno zabranjeno pušenje pa smo za vrijeme Božićnog ručka dobijali pauzu od 7 min da idemo zapalit....a gdje nego na terasu....
...ručak je bio u stanu u kojem smo svi odrasli...(ne zajedno)...pa je troje od nas rođaka stalo u istoj sobi.... netko jako mali...netko kao curetak...a ja kao cura....svi smo imali svoja potpuno različita, sjećanja na isti prostor...i stali smo ih pričat...o tome gdje se izgubila naušnica...najdraže mjesto za igru....do toga da je pas Boby uvijek vršio nuždu na jednoj ploči na terasi...zvanoj F4.... i dok smo se smijali pasu šahisti ... moj rođak podigne glavu gore ... ugleda uklesno žensko lice na kamenoj ploči i upita
- a koja je ono gore sponzoruša?
- pa kuća ima 100 godina...i ne znam točno kad je sagrađena... nonica je imala 3 godine kad je slikana na terasi ...znači 1908 je sigurno bila gotova....kakve sponzoruše u to doba?
- a čije je to onda lice? Koja je to laka dama onog vremena.?
- hahahahaha....da laka dama
- a nego kako ....svako je vrijeme imalo svoje običaje...a i one spadaju u te
...i nas četvoro rođaka...stalo je promatrat lik poviše drugog kata kuće... lice koje je obično skriveno od pogleda gustom lozovinom ili bugenvilijom ....
bio je tu cijelo vrijeme...al smo je shvaćali zdravo za gotovo....al sada....sada smo šetali po terasi i tražili mjesto odakle se bolje vidi....
....ušla sam u kuću i pitala oca
- kad je sagrađena kuća?
- 1903!
- dobro je...nisam puno falila. Nego pita Vlado koje je sponzoruša poviše terase?
- sponzoruša? To ti je lice none Flore!
- hahahaha....a mi mislili sponzoruše. Da se žena dobro udala i tako to....
- pa ona je bila iz jako bogate obitelji...kakva sponzoruša.... ček...zapravo...imate pravo... udala se za profesora umjetnosti...profesori i umjetnici su bili siromašni...znači da možemo reć da se on dobro udao
- aha...znači nije ona sponzoruša...nego je on sponzoriran?
- e tako je...
...uzmem aparat i slikam ogovarani bračni par na zidu tinela...
..izađem na terasu....i ponosno kažem....prisutnim muškima....
- nije ona sponzoruša...on je bio sponzorAN. Sram vas bilo tako govorit o ženi!
- koja je to riječ?
- pa muška sponzoruša. Kako se kaže muška sponzoruša?
.... tad smo smo nježno pogledali u lice naše pra pra none koja je cijelo naše djetinjstvo bdijela nad nama.... ponosni što je još tu
- kako si znala koja je ona na zidu?
- pa zato jer znam tko je tko na zidu!
- tvoj brat nema pojma koja su lica na slikama on ih zove "Moj pedigre pal"
evo ga kraj svog Pedigre pala ...on nas i tako ne razumije...njegova je bila "Blesimetrova sobu" ...odnosno soba u kojoj je stajao stroj koji je mjerio blesavost :-))