....najgore je kad misliš, a ne znaš što da misliš....

....jel' razumijete na šta mislim?....

...i mislim se ja tako...mislim...i ne znam što da mislim ni šta da smislim... i da bi bila sigurna da ću prestat mislit dogovorim kavu i štrudele u Zagrebu s osobom koju sam viđam svako dvije godine...(u prosjeku, po srednjoeuropskom vremenu)....radi se o Iridi.... 

,....susret uvijek izgleda skoro pa isto....ja izljećem iz taksija...ona širi ruke....al sad se između nas našla jedna naša Mirjana...pa sam nakon toga raširila ruke....zagrlila je i rekla 

- što te muči lipotice?

....da nju muči?.... . mi je mučimo....al to nije poanta ove priče, jer svi mi imamo svoju muku....a meni je moja najvažnija na svijetu.... i zato sam htjela zapalit cigaretu.... kad će ona: 

- ajde najprije poviri u spilju pa ćeš onda.... i uđem ja u podrum u koji su ugrađene tone i tone Himalajske soli.... 

 

.

 

(slike sam ukrala s portala http://www.himalayskaspilja.com/)

...i da mi nitko ništa nije rekao.... osjetila sam punoću u plućima.... stolice su me jednostavno mamile da sjednem u njih... ona se vratila da provjeri koja svjetla treba upalit...i našla me da sjedim i rekla

- samo sjedi, ali skini naočale....

... skinem naočale.... slušam muziku i lebim.... toplina u obliku ugode mi se širila cijelim tijelom .... pratila sam njeno kretanje.... tad mi sine da sam u gostima.... dignem se...nevoljko.... obiđem slane sobe...pogledam mjesta za masažu.... dobijem poklone.... a na izlazu dobijem i 

...o poklonu ću još pričat....ali za ovu priču je važna Himalajska sol.... stavila sam je na stol da je slikam...a Tarja je naprosto poludjela ....i pod svaku cijenu ju je htjela ponjuškat.... trčala je oko stola...čak se skoro i popela na njega (a zna da ne smije)...dok smo sin i ja umirali od smijeha... tad sam ja rekla:

- pazi ovo je sol za ljudsku upotrebu!

.. nije mi se dalo više objašnjavat.... nisam ni ja dobila uputstvo za upotrebu ...iako sam sutradan odmah ugurala kolegi letak u ruku....i rekla "Moraš ić! Ne pitaj zašto! Samo IDI!!!!! .....ugoda koju sam osjetila tada u toj špilji....bila je jednaka ugodi koju sam osjetila sinoć kad mi je jedna ruka dotakla leđa

 

...i što sam na kraju smislila?....mislim na ono na što sam mislila?... 
...pa mislim da ne valja puno mislit....jer će se već nać nešto što će i tako i tako podmetnit nogu ....

P.S. ako Vas put nanese u Zagreb, obvezno odite u Himalajsku spilju....ne u slane sobe...već u SPILJU.... ne morate bit bolesni... jednostavno sjednite i odmorite 15-20 min.... ja vam to ne mogu riječima opisat (mislim da mi se ne da mislit...nego samo uživat)