Tada oni polude…počnu pjenit na usta….ispuštaju dim iz nosa….i ono što je najluđe od svega…počnu koristit svoje moždane vijuge da to: Ne…pretvore u «O da!»

Razgovori uvijek idu isto…bez obzira o čemu se radi…

- da li bi… - počne muškarac
- Ne!
- Nećeš?
- Ma ne!
- Ma daaaj...
- Ne dolazi u obzir!
- Stvarno nećeš?
- Ne!
- E bogme hoćeš! – sad je već podigao glas ...ili je ovo promislio...a iz očiju mu to možete pročitat (ako niste vidjeli kako je refleksno stisnio šake)

…ili pak…ako počne žena onda ide ovako:

- molim te nemoj….
- Ma šta neću!
- Ma samo ovaj put nemoj..
- Ja ću kad ja hoću i kako ja hoću….

…kad to znaš možeš radit od njih što hoćeš!....Moja je mana, što ja to znam….al mi ne pada na pamet služit se «prefriganim ženskim metodama» da dođem do onog što hoću….ipak…. svoju poštapalicu:

- može pitanje?

…na koju bi brzinom munje dobivala odgovor: NE!

ponekad zamijenim novom:

- može li nepitanje?

…odgovor je uvijek: DA …s osmjehom

(Elica 2008)

begizam:
Psihijatar: “Izvolite?”
Bego: “Doktore, popustio mi je dihtung glave.”
Psihijatar: “???”
Bego: “Miješa mi se sadržaj svijesti i podsvijesti.”