....nemate pojma koliko mi je to bilo teško...i prvi put sam u životu zažalila što nemam auto...al i to je život...i na poslu... dok su se smjenjivali ljudi jedan po jedan... sastanci....ulazili su i izlazili...stigne mi SMS od jednog frenda dal idem navečer na svirku.... ma idem...al nemam pojma kako ni kada...al to je noć...to je večer....do večeri je još 100 godina....a ispred mene još jedno 30 ljudi u redu.... a i ovisnička kriza radi...

...ipak se smijem ....sve ja lako... treba samo pretrčat još 5 puta do Marsa, Neptuna i natrag.... i jurim kući...brat izveo u šetnju kolica, pasa i dite.... ko zna di su se pogobili i zapetljali.... idem se presvuć ..

.

ugledam krevet.... samo naslonim glavu na jastuk...i odletim....

...nisam ni sklopila oči....zvoni mob...
- hoćeš li doć vidjet gdje smo?
- brate pala sam u nesvjest od umora.
- hoćeš li čuvat Brunu popodne, ja moram svirat večeras?
- ajme. Još ćeš mi i izlazak zakinit. Toliko toga sam željela napravit večeras i morala sam ostat kući, sad ću stvarno ostat kući :-(
- ma ne brini, žena će doć do 20,30....
....spuštam mobitel...nemočno treba mi na WC.... kad on opet zvoni.... i da skratim.... odo ja čuvat dite...20,30 sati je...nikog nema.... 20,40 sati...dijete smrdi...a i ja polako smrdim....pogledam je...da ću je promijenit...kad stiže SMS "Ja krenio!"

...ma di si krenio...pitam se ja.... bit će tu za 6 min... a ja već satima trebam na WC...i u tom trenu ulijeće nevista...ja se sjurim na zadnji kat...nabacim neku robu na sebe...izletim na ulicu....sjednem u auto i kažem:
- na meni nešto smrdi, al nemam pojma šta! Nisam se okupala od lani (kažem i mažem se labelom)
- hahahahahaha, pa nisi trebala trčat!
- šta nisam trebala? trčala sam na WC. I to od lani je bilo jutros...al meni je prošlo 377 dana. ... i sjednemo mi u bar...muzika već svira...kasnimo...kad dolaze VIP gosti.... glumci sapunica... ja slikam... mobitel ne vata...predaleko su...niti na 3 metra... ja slikam opet...

.

...on vidi da ga slikajem i stavi ruku preko očiju...a ja ljuta.... jedino mi ta slika danas može popravit dan... pa znaš li ti čovječe kako mi je trebao bit lip dan, a nije?...zar sapunice i ne služe za to da mi poprave raspoloženje? ....kakav si ti to lik iz sapunica?.... i dignem se na noge... i prilazim bliže mobitelom....slikajem...al sad oni već i poziraju...a blic se ne pali...ruka se trese od iscrpljenosti...

.

- ma ne valja mi mobitel. Bem mu...skupo sam ga platila?
- a koji je to? Ajme i ja ti imam istog. Ništa od slike! Baci ga u smeće

...kaže svima vama poznat glumac osim meni :-(((

Dal možete pretpostavit kako su mi pozirali? Dal shvaćate kakva je "šteta" ne imat ovakve slike? ... baš neki bezvezan četvrtak :-(((..... a trebao je bit to tako lijep dan.....

P.S, 1. ako ništa bar mi nije dosadno...
P.S. 2. frend koji me tio vodit na svirku...bilo mu je žao što sam u drugom društvu
P.S. 3. treći mi je prigovorio da je bio (iako ga ja nisam vodila), al da mi se nije javio jer sam imala rezerviran stol u prvom redu i jer sam bila okružena muškarcima
P.S. 4. gazda je primjetio da svaki put imam drugu mušku pratnju
P.S. 5. ja samo mislila o tome kako nisam ispod jednog planinskog masiva...u tišini... daleko od svijeta
P.S. 6. niko nije bio zadovoljan!

....pffffff....i taj četvrtak...baš neki bezveze dan....