- Ave Cezare....sve ti je puno svita...kao da znaju da dolaziš!
- stvarno? Od Vas kafedžija i neradnika ne možeš više u svojoj kući ni kavu na miru popit?

..poslao je vojnike da provjere ima li koga i da mu zauzmu koji slobodan stol....

...a oni u šoku....niti stola... niti konobara...ipak neke su djevojke shvatile da je Car u blizini pa su pojurile prema Vestibulu....al neće daleko...

.....nekako su raščistili prostor ....pa sad paze da se nitko ne približi...

...okupirali su cijelo pordučje pokušavajući osigurati Cari malo intimnosti

- da mi je znati što svi vi radite ovdje?

- Otkrio sam ljepotu ovog mjesta i napravio za sebe palaču da ja u njoj uživam...da je opjevam...i da mi se u njoj dive

- zar vi ne mislite ništa radit? Od čega mislite živit? Zar mislite da novac pada s neba?

- rad je divan i oslobađa...vi nemate vrimena mislit na pi'darije...a ja mogu u miru uživat

- a onda ćete moć platit porez da ja mogu više trošit!

- Ja sam Car i shvatite da vam govorim za vaše dobro!

- Znate li Vi što će mi se dogodit ako ne usrećim Prisku?

- palac dole je ništa prema tome...mačji kašalj prema lavovima... ni frizirani centrimetri me neće spasit...

- a oni što će doć iza mene...bit će Vam još gori ....znate li to? Znate li? Ne?

- dajte, dogovorimo se...ta ljudi smo...o čemu ćete pisat ako mene više ne bude? Mislite samo tako nać novu žrtvu? Tja...i zaslužili ste budalu koja će doć