...i eto...odo ja malko pobić od svita.... upadnem na Kupres.... smjestim se ugodno.... treba nešto poradit oko kuće...posadit cviće...pokosit travu.... al to je sve lako...i tako nema kosilice....a i trešnje su svježe...prave Kaštelanske...friško ubrane

...kad uleti tip!:
- idi samnom?
- di?
- evo ti lopata!
- koja lopata?
- idemo u polje!




- kakvo polje?
- pa tamo di sam ja...ispod svakog grma...iza svakog stabla jednu ženu.... znaš već...obradio!
- di to?
- pa ovdje...pogledaj!
- ček da slikam! ...ima jedno stablo i jedan grm!
- daj ne zezaj ba splićanko nego drži vreću!
- tek da se zna, ja ne kradem zemlju nego samo držim vreću!
- jest ba!



...i tako je on krao zemlju...a ja držala vreću ...i vratismo se mi.... da posadimo cvijeće i pokosimo travu.... kad odjednom gledam ... žaba!

- ubio si mi žabu!
- je ti bila lipa!
- pa da sam je poljubila pojavio bi se princ na bijelom konju!
- to je ženo božja žaba krastača! Koji vražji princ? Ljubi bosanca!
- ka da sam poludila!!! i to sad kad si mi princa ubio?

...vrištim ja neutješna....



...jadni moj mali prinče.... a ne mogu oni tako...ne...ne.... luđa je jedna Splićanka od svih bosanaca.... i odosmo mi na piće... malo meze...malo pića... malo pjesmice.... i stalno pitanje....odakle si.... i mic po mic inspiriram prof. iz Bugojna, dr iz Zvornika i još jednu facu iz Kupresa da mi pivaju: "Dalmatinac saaaaaam" ... "Falile se Kaštelanke...." ..."Ta divna Spliska noććććććććć" ....YES!!!! ... :-)))...



... dugo je to trajalo ....dugo....kad ujutro budim se i vrisak iz vrta....

- Eliceeeeeeeeeeeeeeee.... brzooooo...di ti je aparat....?

...kad ono tip viče:

- imate li pivo za princa i kanistar vode za bijelog konja!
- imamooooo
- ma zezam se!
- mi se ne zezamo!



...i dođe tip.... pusti konje vrane...a oni...odma umjesto kosilice počeli kosit travu...a mi sjeli za stol....al konji preljepi...



- oš jahat malo?
- ma daj, ja sam ovdje mukte u gostima! Oš' da mi naplate?
- još nisu? Ajde malo!
- a kako ću se popet gore?
- lako! Ja te popnem!
- ne znam!
- ajde, dam ti svog!
- onda hoću!

...i popnem se ja...nabrzaka... bez problema... krenemo tako...moj konjić i ja.... prava princeza...i sjeti se da to treba ovjekovječit i dreknem ...onako kraljevski!

- ala ljudi, slikajte me!

...i skoče svi s aparatima...kad ni jedan neće da slika...

- koliko ču još čekat? ovaj ne stoji mirno! - grintam uobičajeno
- daj meni aparat da ti ga pogledam? - kaže tip i uzme moj aparat i prikoči mi konja....al zalud...neće pa neće....



- a kako ću ja sad dole?
- pa lipo! zagrli me i sjaši!

....stvarno lako!

...bogme Bosanci su stvarno bili ljudine! Puno pjesme i smijeha....malo meze ...rakije i vina....

...i eto...išvogala se mala! .... ako svratite u Kupres, molim vas recite im da ih je pozdravila Elica ... gospođa Zlata iz Kupreških košara se oduševila s "malom iz Splita" :-))