- onda su tu roditelji koji koriste tradicionalne izjave: "Nije bitno koju ćeš školu završit i tako ćeš se zaposlit po vezi!" ..."najbolje je upisat težu školu, jer i tako nećeš u njoj naučit ništa radit. Pa to je i tako samo škola!" ... "najbolja škola je gimnazija! tamo ćeš učit puno stvari, a i tako ćeš se, kad počneš radit, naučit sve što ti treba" (ovdje se naročito ne uzima u obzir činjenica da dijete sa završenom gimnazijom nije ništa bez fakulteta...al "četri godine je dugo vrijeme, pa će se već uz put iskristalizirati što ono želi, i valjda će se uspjet upisat na fakultet ...al opet po istoj Shemi slučajnog i sretnog izbora)
- tad dolaze rijetki oni koji razmišljaju o budućnosti djece i zaposlenju ...ali opet griješe...jer kažu svom djetetu "Želiš popravljat aute? Onda idi za strojare! četverogodišnja je škola bolja i više ćeš naučit" (a nitko ne govori o tome da je to jednostavno pogrešno zanimanje)
- i na kraju imamo one koji su u siječnju i veljači prošli testiranja i razgovore profesionalne orijentacije zavoda za zapošljavanje (ovo su prošla i moja djeca i vjerujte mi jako je korisno iskustvo)
...izbor je težak.... proljeće je...ljeto dolazi...pritisci u školi za "nabijanje" prosjeka... i djeca se jednostavno prepuste i idu linijom manjeg otpora.... iako ...iskreno... ni ja nisam znala što ću upisat ... ja sam željela ekonomiju, a moji su htjeli da idem na muzičku akademiju ...i tako sam završila na jezicima i na filozofiji! ....
budimo ljudi... teško je donijet takvu odluku.... i onda 10-ak godina poslije dođete do nekog ureda....s istim tim djetetom i pohvalite se. "Završila je gimnaziju i višu ekonomsku, ali sad bi radila ono što voli pa smo je upisali na tečaj za vizažistu. Da li s tim može otvorit kozmetički salon? Ne? tek za 3 do 5 godina? Ali ona je završila s odličnim!" .... "moja kćer je magistar kineziologije što treba napravit za imat bistro! Znate ima prekrasne ideje kako bi to radila" ...."Diplomirao sam računarstvo i imam kafić s najškolovanijim konobarima u gradu! Nitko nije ispod više škole!" .... "profesor sam klavira, ali bi rado popravljao brodske motore, znate to mi je u krvi!".... a izjave informatičara (koji to nisu) ...al su završili "elektro školu" (baš sam alergična na taj izraz jer su se školovali 4 godine a nemaju pojma za što)
...ovo su doslovce citati...i mogla bi ih nabrajat ovako koliko hoćete...i onda članak u novinama da je netko s prosjekom ocjena 5,0 upisao obrtničku školu za automehaničara! Svi su šokirani. Zašto momak nije u gimnaziji??? A nikome ne pada na pamet da jednostavno dijete zna što hoće i što želi... da su danas servisi kompjuterizirani....da je tehnika razvijena samo tako.... malo tko priča da treba minimum vrlodobar uspjeh za upisat kozmetičare i pedikere....da je biti kuhar vrlo složena stvar, jer osim poznavanja osnova nutricionizma treba bit vrlo kreativan...a najmanje je onih koji razmišljaju o krajnjem cilju obrazovanja...a to je odgajanje i priprema za daljnji život!
...a stvar je jako jednostavna!
Treba si postavit cilj! Cilj je: Što želim radit u životu? ... i onda krenit ka tom cilju! ... nema tu isprika i izjava "To ćemo lako, bitno se upisat bilo gdje!" ... kad si ispred djeteta postaviš takav realni cilj...onda stvari idu sami svojim tokom ... i ne trebaju veze da bi ih se zaposlilo ... a što je najluđe u ovim kriznim vremenima, oni mogu čak i sami birat plaću!
Zbog čega ovo pišem? Pa zato jer su poslodavci (pa i trgovački lanci) počeli postavljat pitanje stručne spreme i onima koji su kod njih zaposleni. Bit će se sve teže i teže zaposlit, a pri tom imat neodgovarajuću školu .. morat će odmah krenit u večernje škole i u prekvalifikacije...
(prekvalifikacija je dobra i nije sramota...ali ako možeš odmah izabrat besplatno školovanje ... zašto bi upisivao tehničke škole kad znaš da ćeš sutra radit vodoinstalaterske poslove?)
.
Da li znate da: (podatci su upamćeni, i čini mi se da je postotak bio čak i veći kad sam ga gledala)
- svako četvrto dijete koje se upiše u obrtničke škole ...zasnuje (nekakav) radni odnos odmah nakon završene škole bez prijave na zavod za zapošljavanje? (podaci o završenima u 2009 godini - koji su testirani 2010, znači u doba najveće krize)
- da 70 % od te djece odmah zasnuju radni odnos na vrijeme duže od 3 mjeseca?
- više od 70 % te djece odmah rade u struci za koju su se školovali?
...ovo su službeni podatci...a iz svih tih brojki ja sam izvukla podatak da je samo 30 % od te djece napisalo molbu za zaposlenje! Naprosto nevjerovatno!...i čovjeka veseli :-))
bglavac
edin.kecanovic
