"da, tako je, čuo/la si me... pričam tebi!
gledam te u oči (dobro, ne baš skroz pošto vjerovatno čitaš ovo na ekranu, ali figurativno, zamisli da ti sada pogledom bušim rupu na čelu) i govorim ti da nemaš nikakve šanse....

kažem ti da ako pročitaš ovaj tekst, pogledaš ovu listu i ne prepoznaš da se sve odnosi i na tebe, trebalo bi da budeš malkice zabrinut/a...

zapravo, trebalo bi da budeš jako zabrinut/a....
trebalo bi da ostaviš sve i zapitaš se koja je uopće svrha tvog postojanja na Zemlji...
pronađi špigl, ogledalo, pogledaj se u oči i onda si lijepo odvali sebi šamarčinu....

shvatio/la? a sada to ponavljaj dok ne shvatiš da se ovo stvarno odnosi na tebe....

ovdje pričam o uličnim vještinama....

ja ne pričam o onome: uči vrijedno, ponekad se zabavi, završi faks sa dobrim ocjenama....

ja ne pričam ni o: zabavi se, propusti predavanja, puši travu, opijaj se i uživaj ali ipak završi faks.....

ja pričam o tome da izađeš iz svoje kuće i uradiš nešto konkretno... o tome pričam... da izađeš iz mamine kućice, daš otkaz, kažeš "jebite se svi" i onda stvarno uradiš nešto... o tome ti pričam.....

ja pričam o vještinama koje ćeš naučiti u pravom svijetu, izvan sigurnosti roditeljskog doma ili ideološke indoktrinacije koja te je pratila kroz cijelo tvoje obrazovanje.... pričam o vještinama koje svako može da nauči ako želi, ali one i pored toga danas nestaju....

te vještine ne mogu da se nauče na satovima ili u knjigama....nema toga, zaboravi...
te vještine mogu da se nauče samo u praksi.... recimo kao kada bi naučio/la da letiš pošto si skočio/la sa stijene....

te vještine ćeš naučiti tek kada otkriješ pravog/u sebe.... kada sve staviš na kocku i suočiš se sa izvjesnom propašću.... te vještine ćeš naučiti samo ako si spreman/a da riskiraš sve kako bi postigao/la neke sjajne stvari....

ono što hoću da ti kažem je da u igri zvanoj život ti nemaš neke šanse...nikakve čak...

1. zato što nisi dovoljno puta izgubio/la...

zato što se osjećaš prilično dobro u svojoj prosječnosti, zato što si odlučio/la da ni ne pokušaš....

zato što je lakše pričati o tome kako učiš nešto novo nego zapravo to i uraditi....

zato što misliš da je sve previše teško ili previše komplicirano pa ćeš tu priliku preskočiti, ili je možda ostaviti za sutra....

zato što mrziš svoj posao ali ne želiš da pronađeš novi, zato što je lakše unaprijed odbaciti moguću propast sa kojom ćeš se suočiti....

zato što je lakše ni ne pokušati nego izađi i pokušati pa makar bio siguran da nećeš uspjeti.... ali ćeš naučiti nove stvari i dovesti sebe u izazov....

zato što kada god nisam/nisi uspjla naučio/la sam, a onda sam promjenio moj put kako bih uvijek išao naprijed....
kao kod kovanja željeza, prošao/la sam kroz vatru kako bih dobio oblik....i to oblik mača, glatkih ivica i oštrog sječiva koje će te isjeći na pola ako nisi dovoljno čvrst.....

nastavak slijedi obzirom da ima 7 razloga, ovo je prvi....