Titraji
Ponekad, kad se umirim u samoći
i kad vjetrovi oko mene utihnu,
ugledam svoj odraz u jezeru duše,
a kroz njega, na dnu vode bistre
kamenčiće u bojama duge,
pijesak kristalni i zrno zlata.
No, to carstvo vode začas se uzburka,
zatitra osjećaja riznica
od ruke nemirne koja površinom zaore.
Osta mi samo slika nejasna
što um je kao zbilju doživljava.
Ali znam sada, znam
da opsjena je to, igra vode i svjetla
iza koje i dalje obitava
nepomućena
istina
mog bića.
(16. kolovoza 2009.)
Titraji
2009., akril na platnu, 50 x 60 cm
irida
bglavac
