Šumski bard
Tko je to
što pod drvetom sjedi i mahovinu nježno miluje?
Tko je taj
što se licem okrenut Suncu napaja proljetnim zrakama?
Sam usred šume, naizgled sam,
osluškuje tišinu
prepunu zvukova života koji se budi,
nadahnuće za još jednu pjesmu traži
kojom bi opjevao savršenstvo
i zadivljenost svoju onime što osjeća oko sebe i u sebi,
više ni ne primjećuje razliku.
Drveće s tek nabubrelim pupovima
utjehu u zagrljaju pruža,
mahovina se kao zelena postelja nuđa,
a cvrkuti stvorenja nebeskih
i ritam kuckanja po šupljemu deblu
uspavankom milozvučnom postaju
koja poziva na podnevni drijemež.
A on, s perom u ruci
pjesmu prirode pretače u riječi čovjeku razumljive,
ali zna da moguće nije
slikom il' slovom, nit' melodijom frule
dočarati sve ono što jest,
kad trenutak taj cijeli Svemir u sebi krije.
(26. ožujka 2010.)
Pjesma je začeta ovdje:
A završena je na Kamenu šumskog barda:
A onda su nastale i ove dvije slike:
Šumski bard
2010., akril na papiru, 50 x 65 cm
Šumski bard
2010., akril na platnu, 50 x 60 cm
.
bglavac
edin.kecanovic
