Povijest Reikija
Mikao Usui (1865. – 1926.) je bio pripadnik budističke skupine Tendai. Kao dijete je izučavao Kiko (japansku verziju Qi gonga), vještinu upravljanja vlastitim kijem. Volio je mnogo čitati, poznavao je medicinu, psihologiju, vještine proricanja i zanimao se za razne religije. Izučavao je budističke simbole i metode iscjeljivanja kako bi izbjegao trošenje vlastitog kija pri rukopolaganju (u to vrijeme to je bila uobičajena metoda iscjeljivanja u Japanu). Nije razumio simbole na koje je nailazio u rukopisima niti je nalazio odgovore koje je tražio pa je 1922. započeo 21-dnevni post i meditaciju na planini Kurami kraj Kyota. Posljednji dan posta primio je dar usklađivanja u Reiki.
Isprva nije razumio značaj toga, ali naknadno je spoznao i potom razvio metodu koju je nazvao Usui Reiki Ryoho (Usuijeva metoda Reikija). Svrha metode nije bila samo iscjeljivanje, već prije svega duhovni razvoj i postizanje prosvjetljenja. Potres u Tokyu 1923. potaknuo je Usuija i njegove učenike da masovno primijenjuju Reiki na stradalima, što je Usuija i Reiki učinilo poznatim i popularnim.
Usuijevi učenici su nakon njegove smrti osnovali društvo Usui Reiki Ryoho Gakkai, a Usuija proglasili prvim predsjednikom. Društvo je nakon 2. svjetskog rata postalo prilično zatvoreno za javnost, a pogotovo za strance, tako da se za to nije znalo sve do 1990-ih kada su neki zapadni Reiki majstori odlučili istražiti korijene Reikija u Japanu.
Pronašli su Usuijev nadgrobni spomenik, podignut 1927. od strane članova Gakkaija, s dosad najrelevantnijim podacima o Usuiju i začecima Reiki tehnike. Pronađen je i Usuijev izvorni priručnik. Reiki se učio dugotrajno u sedam koraka (četiri podstupnja u 1. stupnju, dva podstupnja u 2. stupnju i 3. stupanj).
Saznalo se da je Usui vjerojatno naknadno uveo simbole u drugi stupanj Reikija kao pomoć u radu s energijom, a navodno majstorski simbol nikada nije koristio (o tome se vode žestoke rasprave).
Otkriveno je da nasljednik Usuija nije bio Chujiro Hayashi, što je tvrdila Hawayo Takata koja je dovela Reiki na zapad. Usuijevo društvo je nastavilo s radom pod Juzaburom Ushidom, drugim predsjednikom. Hayashi je nakon nekog vremena izašao iz društva i osnovao svoju kliniku.
Gakkai je do danas (2016.) imao osam predsjednika i još uvijek je relativno zatvoren i s nepovjerenjem gleda na zapadnjačku varijantu Reikija. Izvorna japanska varijanta Reikija je ponešto drugačija od zapadnjačke jer koristi dodatne tehnike (recitacije pjesama cara Meijija, meditacije, tehnike disanja, slanje Reikija pogledom ili dahom, tehnike masaže i druge metode koje su bliske japanskoj kulturi, budizmu i šintoizmu).
Mikao Usui
Chujiro Hayashi (1879. – 1940.), pomorski časnik i liječnik, bio je Usuijev učenik koji je postao Shihan (majstor) 1925. godine. Nakon Usuijeve smrti osnovao je vlastitu kliniku te promijenio način davanja tretmana (umjesto sjedećeg položaja uveo je ležeći položaj, a na klinici su svakom pacijentu najmanje dva Reiki praktičara davala Reiki). Kao liječnik je napisao svoj priručnik s detaljnim popisom preporučenih položaja ruku za pojedine tegobe. Danas je taj priručnik ponovno otkriven. Čini se da je prilagodio i sistem inicijacija i podučavanja.
Nakon Hayashijeve smrti kliniku je nastavila voditi njegova žena Chie. Danas se zna za Reiki majstore koji su potekli od Hayashija i koji nisu članovi izvornog Gakkaija. Vrijedne informacije o Hayashijevim metodama podučavanja Reikija dolaze od njegove učenice Chiyoko Yamaguchi (1921. – 2003.).
Hawayo Takata (1900. – 1980.) je bila Amerikanka rođena od japanskih roditelja na Havajima. Zbog bolesti je 1935. otputovala u Japan u potrazi za izlječenjem. Tamo je saznala za Hayashijevu kliniku i započela s tretmanima. Nakon nekoliko mjeseci je potpuno ozdravila i poželjela naučiti Reiki metodu iscjeljivanja. Ostala je u Japanu još godinu dana učeći od Hayashija. 1937. se vratila na Havaje, a ubrzo ju je posjetio Hayashi koji ju je tamo inicirao u treći stupanj (21.2.1938.). Time je Reiki izašao iz Japana i započeo svoj razvoj i širenje na zapadu, što možda i nije bilo slučajno jer je dolaskom 2. svjetskog rata Reiki u Japanu zapao u potpunu tajnost.
Takata je bila vrlo poduzetna i osoba puna energije koja je vrlo uspješno iscjeljivala i inicirala u 1. i 2. stupanj Reikija. No, tek je nekoliko godina prije svoje smrti počela inicirati druge majstore (3. stupanj). Do 1980. je inicirala sveukupno 22 majstora.
Takata je izbacila neke tehnike za koje danas znamo da ih je naučila od Hayashija. Reiki je pojednostavila i prilagodila zapadnim prilikama. No, uvela je i neka svoja pravila i od svojih je učenika tražila da ih se striktno drže. Podučavala je samo sedam osnovnih položaja na tijelu. Reiki je prenosila usmenim putem i učenici nisu smjeli raditi bilješke. Papire na kojima su vježbali crtanje simbola na kraju tečaja su ritualno spaljivali.
Vjerojatno je Takata u priču o Usuiju uvela brojne mitove, poput toga da je bio kršćanin. Moguće je da je to učinila kako bi Reiki približila zapadnjacima, pogotovo u osvit 2. svjetskog rata kada su Japanci bili neprijatelji SAD-a. No, možda su i sami Japanci time htjeli prikazati nadmoć svoje varijante budizma nad zapadnjačkom religijom.
Takata je tvrdila da je ona jedini Reiki majstor na svijetu, iako je znala da u Japanu postoji Reiki društvo. Takata je uvela cijenu za majstorski stupanj u iznosu od 10 000 USD (prvi stupanj je bio 125-150 USD, a drugi stupanj 500-600 USD), iako se zna da je već Hayashi tražio velike iznose za tečajeve i tretmane. Kako bi se opravdale visoke cijene, u priču o Usuiju uveden je mit o prosjacima koji se nisu htjeli mijenjati jer su dobili Reiki besplatno.
22 majstora je počelo širiti Reiki svijetom. 1982. godine su se okupili da dogovore daljnji razvoj Reikija. Kad su svi nacrtali simbole uvidjeli su da postoje razlike, što ih je iznenadilo i zbunilo. Izabrali su najsličnije i pokušali uvesti standardizaciju. Otkrili su da je Takata svakog majstora i postupak inicijacije naučila ponešto drugačije.
U duhu Takatine verzije povijesti, gdje je ona bila treća u liniji od Usuija, majstori su pomislili da moraju između sebe izabrati tzv. velikog majstora, nasljednika glavne loze. Izabrali su Takatinu unuku Phyllis Furumoto. To je dovelo do razdora pa je Barbara Weber Ray osnovala svoje društvo, uz tvrdnju da je ona jedina koja je završila svih sedam stupnjeva Reikija kod Takate (iako je Takata podučavala tri stupnja) i da je nju Takata osobno imenovala nasljednicom. I dan danas tvrdi da je njezina verzija Reikija jedina ispravna (The Radiance Reiki).
Ipak, Reiki je iznad ego-priča i nalazio je put da se širi. S vremenom je sve više novih majstora bilo inicirano, a oni su inicirali nove majstore. Cijene majstorskog stupnja su počele padati, a Reiki se sve više širio.
U okruženju prožetom New Age-om počele su se pojavljivati nove varijante Reikija i novi simboli za koje se tvrdilo da su kanalizirani od nekih pojedinaca ili preuzeti iz tibetanskih spisa (Tibetanski ili Karuna Reiki). Danas postoji najmanje 30 inačica Reikija koje se razlikuju prema broju simbola, broju stupnjeva, metodama inicijacije, pričama o porijeklu Reikija i drugome. Ipak, Reiki je iznad svega toga, jer Reiki nakon bilo koje inicijacije teče kroz dlanove i djeluje. I to je jedini kriterij! Ostalo je samo koreografija.
Ovisnost o simbolima je također nepotrebna jer Hiroshi Doi, član izvornog japanskog Gakkaija, u svojoj knjizi tvrdi da je cilj nadići potrebu za simbolima, a ne stalno ići za novima. Iako neki prolaze kroz različite škole Reikija u svojoj potrazi za idealnom tehnikom, osobnim rastom, prosvjetljenjem ili pak samo za još jednom diplomom u nizu, osobno smatram da to nije potrebno jer Reiki je u osnovi jednostavan. Sve što je potrebno nakon inicijacije je mnogo praktične primjene.
Neke povijesne neistine:
- Usui je bio kršćanin (bio je budist; zar bi kršćanin postio na budističkoj svetoj planini!?);
- Usui je bio doktor (to je vjerojatno nespretan prijevod učtive titule Sensei kojom se u Japanu oslovljava učitelje, odvjetnike i druge; nema dokaza da je bio liječnik ili doktor);
- Usui je bio u SAD-u i studirao na Sveučilištu u Chicagu (ne postoje zapisi o tome);
- Usui je bio dekan Sveučilišta Doshisha u Kyotu (ne postoji evidencija o njemu);
- Usui je sedam godina podučavao u sirotinjskoj četvrti (prema navodu na nadgrobnom spomeniku Usui je primio usklađivanje u Reiki 1922., a umro je 1926., dakle, samo četiri godine je podučavao Reiki);
- Reiki je izumro u Japanu zbog rata, a Takata je jedini majstor Reikija na svijetu (danas znamo da nije bilo tako i da je Takata to znala jer je nakon rata posjetila Japan i razgovarala s Hayashijevom suprugom koja joj je predložila da nastavi voditi kliniku);
- Hayashi je nasljednik Usuija (kao što je već navedeno, on je bio samo jedan od Usuijevih 2000 učenika, tj. jedan od 20-ak majstora koje je inicirao Usui, a legitimni nasljednik Usuija u smislu drugog predsjednika društva Usui Reiki Ryoho Gakkai je bio Ushida).
Stalno se otkrivaju nove pojedinosti o povijesti Reikija, o porijeklu i značenju simbola, kao i o drugim temama vezanima uz Usuija i Reiki općenito. Vode se žestoke rasprave te postoje oprečna mišljenja. Ovaj kratak sažetak prikazuje samo mali dio saznanja i moguće je da će se s vremenom neke stvari pokazati drugačijima od navedenog.
Detaljnije o povijesti Reikija možete istraživati na sljedećim web stranicama:
.
bglavac
edin.kecanovic
