POEZIJA, ciklus GROTESKE ŽIVOTA

Ovo je noviji ciklus pjesama. Iako su one pomalo groteskne, ponekad čak i morbidne, većina ih je nastala i nastaje iz stanja meditacije i/ili transa.

Ostao sam prilično iznenađen kad je prva pjesma iz ovog ciklusa, Povorka, izronila niotkuda. Nisam bio depresivan niti pod dojmom ikakvih neugodnih zbivanja. Jednostavno sam uronio u vlastito tijelo, potpuno prisutan, miran i s odsustvom misli. Jedino je iz pozadine dopirala neobična glazba... i riječi su krenule, gotovo same.

Kad sam osjetio da je protok riječi završen, osupnuo sam se mračnim ugođajem pjesme. Jest, takva je bila i muzika, ali ne i osjećaji u meni. Riječi su došle s puno dublje razine.

Kasnije sam shvatio da se u Izvoru nalaze i svjetlo i tama, te da pjesnik ne mora nužno patiti kako bi stvarao svoja djela koja bi rezonirala s tuđom patnjom, besmislom života, beznađem, očajom i apsurdima. Povezao sam s izvorom svega i riječi su potekle...

Poslije su iz sličnog stanja duha izronile naredne pjesme, uvijek potaknute nekim, naizgled nevažnim zbivanjem u trenutku transa, poput pjesme Mravi, potaknute letom mrava oko lustera i tupkanjem dok su se zabijali u sjenilo. Pjesma, dakako govori o većim stvarima, ali mravi su poslužili kao inicijalni impuls i odlična metafora.

Zanimljivo mi je ući i promatrati taj proces, pogotovo jer je rezultat suprotan očekivanom, jer je uobičajeno da iz stanja duboke meditacije i transa inače izlaze poruke ljubavi i svjetlosti. Osobno smatram ove pjesme jednako značajnima kao i kanalizirane poruke svjetlosnih bića. Potiču na razmišljanje... ili na bijeg u onih koji nisu spremni.

Ciklus sam nazvao Groteske života, vjerujem najprikladnije!

www.boris-pecigos.com