Mylo
Želim te gledati u oči bez da skrećemo poglede,
zaviriti u taj zdenac tvoje duše,
izvor vode studene
koja krijepi putnika koji zna kako je zagrabiti.
Budi tiho!
Ne zanima me što radiš nit' kako si proveo dan,
ništa mi ne znače tvoji moram, trebam i želim,
jer onaj kojeg nazirem u zjenicama,
kojeg vidim čulima još nespoznatim
i osjećam osjećajima bezimenim,
nije taj o kojemu mi pričaš.
Gledaj me
i dopusti mi da te vidim
iza zavjese uma i pokrova straha
kojima se zalud trudiš ostaviti utisak.
Predaj mi se
kao dijete netom rođeno,
nevino,
već samim postojanjem čisto.
Znam da je željeti te
mimo svih mojih za i protiv,
da je htjeti pogledom stopiti se s tobom
bacanje u rijeku istrganih komadića papira
s još neosušenom tintom zapisa,
liste zahtjeva
svega onoga što trebao bi biti.
Ipak, želim pokloniti tebi
(i sebi)
sjaj u oku,
trnce u utrobi
i posvemašnju živost ovoga trenutka,
jer drugo nemam,
niti sam imao ikad
u neizvjesnosti postojanja,
bez čvrstih obećanja.
Zagledaj se duboko u moje oči
i vidjet ćeš,
u šutnji, bez buke uma,
radost,
smijeh
i zanos.
Moći ćeš me tada držati za ruku
ushićen tom sramežljivom gestom,
i diviti se ljepoti
povezanosti
sa samim sobom
u meni zrcaljenim.
15.05.2011.
Attila János Könnyű
Catalogue Number 3000-1
ulje na drvetu, 200 x 180 cm
bglavac
edin.kecanovic
