Lopoč

Plutam na površini vodâ osjećaja mojih
dok me samo nit za dno veže
i duboko u močvarno tlo korijenje pruža,
u zemljicu bez koje živio ne bih.

Otvorio sam se prema svijetu iznad opne vodene
da od svjetla i zraka zelenilo listova stvaram,
tih ovalnih plovila kojima se tek pokoji prolaznik divi,
al' zato voden-bića sa zahvalom za počinak koriste.

Četiri elementa u mojoj su službi:
vatra sunčevih zraka koja me energijom puni,
voda bez koje ne bih bio ovo što jesam,
zrak koji vjetrom struji nad listovima mojim,
zemlja koja me usidruje i hrani.

I tako prolaze dani, noći, smjenjuju se ljeta, zime,
a ja jesam,
možda s novim listovima tek,
u čeznuću za onim zašto postojim.

Drugovi me neki pretekli, već, bez muke
procvali cvjetovima bijelim kao snijeg,
latica u čaški kao plamena jezičci,
lotosom kojeg božanskim nazivaju.

A mene još uvijek samo listovi krase,
zeleni, voštani i sjajni,
koji svakog ljeta obećanje nude,
ali kruna ta koja uzdahe mami se ne rađa.

(6. rujna 2009.)

www.boris-pecigos.com

Lopoči
2005., akril na papiru, 32 x 24 cm