Igra

Moja je žudnja velika

ne za tijelom (premda te volim gledati)

ne za strašću (iako uživam u dodirima gole kože).

 

Prelijeva se iz mene

i ne zovem je ljubavlju (a iz srca dolazi),

traži način da stopi se s tobom,

jedno da budemo.

 

Moram ti reći istinu (i meni pretešku):

mogao bi biti bilo tko

kao da nisi važan ti,

mogao bi biti ne samo jedan,

jer ja sam Izvor,

i gdje god da se nađem

i s kim god

ona je ovdje, sa mnom.

Ti dođeš i odeš, kao svatko prije i poslije tebe,

čak i onaj koji je tu dok i ti si tu,

a ja, kao da bih mogao žudjeti za cijelim svijetom…

Znam da želim (voljeti) mnoge

zato jer postoje

i dolaze na moj put.

 

Sputan dušebrižnicima (kakav sam i sâm),

ulogama naučenim,

uzorima koje gledam (a svi disfunkcionalni)

lomim se,

i zbog prijetvornog suca

prosuđujućeg i krutog,

zbog straha

od obilja te ljubavi-žudnje,

i od slobode

vlastite,

al' još više one koju tebi želim dati.

 

Žudnja je golema

ne za strastima bez da te gledam u dušu,

ne za pražnjenjem u kojem ti ne dajem sebe.

 

Želim te (voljeti) cijelim Bićem

tebe, drugo Biće,

i grliti te rukama od krvi i mesa,

želim toj žudnji dati da me spaja

s tobom… i s tobom… ali i s tobom…

s Tobom

nesputano,

želim da budemo djeca u igri.

 

(Umoran sam od ozbiljnosti,

od morala,

od ispravnog i pogrešnog,

od straha od upiranja prstom

i od starog boga koji već umire,

a još ga propovijedaju).

 

Dođi, dođi i ti, igrajmo se,

moja žudnja i tvoja,

igrajmo se na ovom igralištu

prepunom drugih Bića,

sitih kočenja sebe,

iscrpljenih ljubomorom i strahom,

konačno spremnih prepustiti se

otvoreni i slobodni

osjetiti s nama život u venama.

 

 

www.atelier-hayat.com