...
77
...
Upisao:
Misaono- osjećajna slika, vizualizacija ljubavi...
Misaono- osjećajne slike su predočavanje sjećanja i pamćenje razmišljanja, one su dragulji u riznici uspomena. Sve što sam u životu vidjela, svjesno spoznavala, zamišljala i željela ostalo je pohranjeno u podsvjesti, preobraženo u pritajenu energiju čije djelovanje mogu, kada poželim, mišlju ponovo pokrenuti i pretvoriti u sliku. Ova Chagalova slika se često pretače u moju sliku ljubavi. Zagrljaj, poljubac, miris ruža, golubica, plavetnilo oceana snova i sjaj mjeseca me vraća u dane prvih susreta i potvrđuje se u ovome ovdje i ovome sada.
Upisao:
Zakon zlatnog reza, spiralna dinamika ljubavi...
Ideja da se razmjerom zlatnog reza mogu matematički otključati i pomalo otškrinuti mistična vrata iza kojih iskri rajska svjetlost Božje konstrukcije Univerzuma privlači već stoljećima velike umove. Možda će jednoga dana uistinu netko pronaći vrata vremena i dokazati da se mi ne zavaravamo i da su te razine spoznaje dostupne našoj vrsti. Čovjek, od prvih iskri svoga razuma, svim svojim bićem teži spoznaji Apsoluta, Istine i Ljubavi.
Upisao:
Izmedu Filozofije aritmetike
Upisao:
Rani razvoj Husserlove filozofije
Upisao:
Smijeh, eliksir života...
Teško je čovjeku koji živi u trodimenzionalnom svijetu ispričati priču koja se događa u četverodimenzionalnoj stvarnosti duše. Kako mu objasniti da je Merkur, bog trgovine zavladao materijom i protjerao mudrost sa ovoga svijeta, kako mu reći da je mudrost, skrivena u vječnom svijetlu univerzuma, progovorila prve riječi i spašavajući mu život ga pozvala jalda boath, djete dođi ovamo. Tada se nasmiješio prvi čovjek, smijao se srcem veselog djeteta, smijao se dušom punom svjetla, sreće i veselja.
Upisao:
Apsurdnosti života...
Ljudska samostalnost nije stanje nego proces dinamičke samoorganizacije svih ćelija tijela. Samostalan čovjek je cjelina, a ne suma djelova, on je slobodan kao ptica na grani, sretan kao tek procvjetala ruža u arboretumu snova, miran kao pučina oceana u vrijeme bonace, uzdrhtao kao bambusova trska milovana lahorom ljubavi. Lažno je vjerovanje da nas ono što nam se čini besmislenim oslobađa od razmišljanja i osjećanja osjećaja te besmislenosti. Zar nije besmislena već sama činjenica da čovjek, svjestan svega što je milijardama godina svladao, odustaje od misli koju ne razumije? Zar nije apsurdno već to da fizičko tijelo, koje je značilo njegov početak, postaje za čovjeka teret i neugoda? Zar nije apsurdno da ljubav, taj najvredniji osjećaj koji dobismo u naslijeđe, postaje gorki izričaj u našim pjesmama? Zar nije apsurdno da srce, taj ciborij iz kojeg ispijamo kapljice života, postaje teško brememe koje nosimo na leđima?
Upisao:
Poliperspektivnost duše...
Da bih razvila svijest o tijelu i mogla nešto napisati o tome morala sam, koristeći se podacima iz povijesti, znanosti, umjetnosti i filozofije, uz pomoć misaono- osjetilno- osjećajnog dijaloga naučiti misliti prostor- vrijeme i osjećati titranje i protok životne energije u meni i oko mene. Razvojem neuroznanosti sve je glasnija kritika na tvrdnju da su jedino naše oči organ koji nam omogućava istinitosti svjesne spoznaje sebe samoga, slike svijeta oko nas i predmeta u njemu. Očima srca se vidi bolje, ušima duše se bolječuje.
Upisao:
...dođi i ...
...udahni me...
Upisao:
H A R V A R D I CRNAČKO PITANJE
Upisao:
Pledoaje emotivnom umu...
Kada uspijemo u sebi premostiti jaz između osjećaja i razuma, uspjeli smo potisnute emocije pretvoriti u osjećaje i samopoimanjem pokrenuti procese samorazumjevanja, samospoznavanja i samoodgovornosti. Osjećaj tada postaje trajnim izvorom naše svjesne spoznaje.
Upisao:
Sinestezija i ljubav...
Sinestezija je neuropsihološki fenomen, pojavnost u djelovanju mozga koja se manifestira u univerzumu misaono- osjetilno- osjećajnog uma nekih pojedinaca. Ta se čudesna igra odigrava u glavama odabranih i njihova osjetila se sjedinjuju u osjećaje o kojima oni mogu samo pričati. Nepodraženo osjetilo primi podražaj upućen drugom osjetilu i protumači ga na sebi svojstven način. Sinestetičari npr. pri slušanju glazbe vide boje u različitim nijansama, pri gledanju boja doživljavaju uvijek istu melodiju u svim njenim tonovima, pri čitanju mirišu napisane rečenice ili kušaju izgovorene riječi.
Pisac Vladimir Nabokov je bio sinestetičar. On je svoja iskustva opisao u autobiografiji "Govori, sjećanje!", a poznato je da su istu pojavnost u djelovanju mozga imali i njegova majka i sin.
Upisao:
Schopenhauer I pitanja sociobiologije
Upisao:
Hermeneutika, tumačenje i razumjevanje nutrine...
Hermeneutika je stara filozofska disciplina koja je preživjela stoljeća i uvijek iznova u svim vremenskim epohama dobivala potvrdu svog postojanja. Njen korijen se krije u grčkoj riječi hermeneutes, što u doslovnom prijevodu znači tumač. Ona je bila osnova govornog jezika koji se kroz stoljeća razvijao da bi međusobno razumjevanje bilo lakše. Prevodeći jezik, kojim se služimo u svakodnevnom životu, na naš nutarnji jezik, ostvarujemo samorazumjevanje i samospoznaju. Kada si uspijemo rastumačiti osjećanja osjećaja, kada čulnost i čujnost postanu dio nas tada spoznajemo da nismo suma djelova nego cjelina, maleni djelić cjeline univerzuma. A ljubav, taj najvredniji dar koji dobismo u naslijeđe, nam može biti zvijezda vodilja na tom putu. Uranjam u dubinu duše, pretačem naučeno u osjećaje i doživljavam renesansu duše. Doljnjim tekstom pokušavam razjasniti moć hermeneutike.
Upisao:
UNIFIKACIJA EUROPE I ANOMIJA
Upisao:
Jus i Justitia, zagrljaj misli i osjećanja...
Misaono- osjetilno- osjećajni dijalog koji voditmo s tijelom trebao bi se temeljiti na samospoznaji i motivaciji, te postajati misaono- osjetilno- osjećajna podloga na kojoj će se rađati vaše ideje i misaone slike koje ćete pohranjivati u pamćenju.
U univerzumu umno- osjećanog u nama se krije izvor naše pokretačke energije, izvor našeg unutarnjeg svjetla. Spoznajmo taj vječni svjetlosni ogrtač u kojem živimo, spoznajmo svoje zatomljene kreativne mogućnosti, spoznajmo tu čudesnu dimenziju postojanja jer ona spoznata i svjesno doživljena postaje energijom samoizlječenja.
Upisao:
Audiatur et altera pars...
neka se čuje i druga strana, šapuće mi nutarnja Justicia.
Upisao:
VOLKOGONOV I ROSENBERGOVI
Upisao:
San o snu u snu...
u izlogu snova, na horizontu mašte, na obzoru jave, u djelu Rene Magritte vidjeh san u snu. Slika u slici, umijeće slikara kojim uspijeva sjediniti san i zbilju u doživljaj ljepote, mi daruje osjećanje postojanja u snu i sanjanja na javi. U bezgranićju ovog slikarskog privida ćutim istinitost življenja.
Upisao:
Empirejska ruža...
U kolažu uspmena složenom od stihova iz zbirke pjesama "Odakle dolazi ljepota" i osjećanja osjećaja koji još uvijek bujaju oćutih istinitost Dateovog Raja. Empirejsku ružu nosimo u sebi, ona cvjeta na Elizejskim poljanama naše duše, ona je najljepši cvijet naše budnosti.
Upisao:
Lucida intervalla...
Kako sam sretna, bezgranićno sretna u ovoj ludoriji koju nazivamo život. Lucida intervalla, svjetli trenuci u suhoparnosti svakodnevice, nas uzdižu iznad sfera lukrativnog postojanja i daruju nam neprocjenjivo bogatsvo bivstvovanja.
Upisao:
...neka govore...
........
Upisao:
O sreći i ljudima...
Pretačem prah razmrvljene boli u zagrljaj duše i tijela i osjećam rađanje kristala u kojem se zrcali bezuvjetna ljubav i izvorište sreće.
Upisao:
Boja ljubavi...
Duboko u prostranstvima ljudske duše, tamo gdje svijetlost grli spoznaju, ne postoji tmina, nema tuđih boja jer svaka duša ima svoj univerzum boja. Boje, to lomljenje svijetla na kristalima naše svijesti je doista naš, samo naš doživljaj i nitko do nas samih nemože znati što je bijela kojom bojimo dan, ne može osjetiti snagu naše crvene ili nježnost plave, niti toplinu ljubičaste boje. U crtanki i bojanki naših snova blješte boje kojima još nitko nije nadio ime, jer to su samo naše boje, to su valne duljine kojima mi spoznajemo svijet. Lažu oni koji kažu da nam je znanost raskrinkala dugine boje jer ih je pretvorila u valne duljine svijetlosti, jer ih je ogrnula odorom izračunjljivosti i uvrstila u zakone fizike, lažu i oni koji pišu o univerzumu bez boja, lažu sami sebe jer žive u svom neznanju i šire tminu svog nesretnog srca. Boje su tu i svatko od nas ih doživljava svojim unutarnjim očima jer boje u stvarnosti nemaju imena one imaju nijanse naših snova. Priroda se iskri u tim nijansama, mi poetski kažemo da nam sunce život zlati, mjesečina mu srebo daje, a sve oko nas u divnoj boji svjestkog oceana pliva, sve blješti krisalima u kojem oči našeg srca sjaje.
Upisao:
Sjaj jutra...
Priroda je živo biće, ona osjeća naše misli i naša osjećanja, vrednuje ih i dokazuje nam to u izuzetnim trenucima. Ona nas promatra animom mundi i pamti naše izričaje, vršcima svojih prstiju ih slaže u kolaž i daruje vječnosti.
Upisao:
RAT I KOZMOS
ovo je jedna opca slika moje kozmologije koju sam sukcesivno prilagao na stranicama magicusa. ja odmah moram reci da sam pri tome bio izlozen silnim problemima i da se nekada cinilo da necu posao privesti uspjesno kraju. samo u posljednaj tri mjeseca ja sam imao totalni slom kompjuterskoga sistema dva puta zahvaljujuci monstruoznim virusima koji su onemogucavali svaku upotrebu kompjutera. medutim se ipak dogodilo da je cijela moja teorija prilozena na stranicama magicusa
Upisao:
...i u tišini te volim...
...glasno...
Upisao:
Sjene svijesti...
U knjizi Rogera Penrosea " Shadows of the Mind" upoznah postojanje sjena svjesnosti, naučih da one postoje kao pratilje našeg postojanja u svjetlosnoj dimenziji prostor- vrijeme. Ta knjiga je svojim revolucionarnim uranjanjem u djelovanje našeg mozga ucrtala nove puteve ka spoznaji naše samoosjećajnosti. Fizičar Penrose je matematičkom etikom uronio u mikrokozmos, prolutao skeletom naših neurona, nazvao ih poetično leptirićima naše svijesti i sjedinio Platonove ideje sa fizikalnim procesima u djelovanju našeg mozga. Insinuacije sjenki svjesti ponekad pokušavaju promjeniti temu tražeći uzroke svog ne postojanja na sceni svjesnosti. Čitajući knjigu spoznah opanost, oćutih podlost kojom se služe da bi dobile moć nad svjesnošću.
Upisao:
Ljubav i suze na licu vremena...
Željeli smo razbiti ljubav u komadiće, željeli smo biti jaki, neosjetljivi, površni.
Borili smo se protiv suza, protiv nježnosti, protiv snova.
Ispirali smo dodire, tragove poljubaca, gorčinu i bol.
Upisao:
PITANJA TEORIJE ZNANOSTI
Upisao:
Ljubav i akt mašte...
Do tog trena je srce otkucavalo samo svoje probne otkucaje, ponekad preslabo, a onda opet prebrzo, a onda odjednom, osjetih kako se sjedinjuje s tonovima nekog drugog srca. Oči su zatreptale ljubav, a uši, one sjediniše u sebi otkucaje dva srca i treptaje očiju u simfoniju najljepšeg sna.
Upisao:
Jutrenje u srcu...
Zamire elegija u predklijetki vječnosti, gubi se ona duboka bol traganja za izgubljenom srećom, nestaju bodeži iz srži vječnosti. Rađa se ljepota kojom skladam himnu ljubavi.
Upisao:
Kao ples leptira...
Vizija vječno budne opsjenarke u prizmi svijesti me odnosi u zaboravljene daljine u ono doba kada me je kao leptiricu slomljeih krila svjesno uvlačila u kukuljicu samoobrane i prisiljavala na čekanje boljeg trenutka.
Upisao:
Kako napisati haiku?
Upisao:
...vrijeme...
...samo za nas...
Upisao:
Virgen de Coromote...
U zemlji indiosa doživjeh vječnu ravnodnevnicu, vječni ekvinocij, vječnu harmoniju između duše i tijela. Još uvijek čujem tankoćutnu melodiju kojom su slavili dan ukazanja Gospe Coromotske, vidim procesiju kojom su nosili njen kip okićen cvijećem iznad kojeg su lepršali leptiri čudesnih boja.
Upisao:
Tren prekratak za zaborav...
Tren buđenja u anđeoskom zagrljaju je bio prekratak za zaborav svih tragova prolaznosti one ubilačke tišine od koje sam bježala.
Upisao:
Alea iacta est!
Uspni se na privid, pređi Rubikon, govorio mi je glas istine. I dogodilo se u jednom sutonu dok su se zvijezde rađale ne beskrajnom nebu dalekog djelića Europe.
Upisao:
Peto godišnje doba...
Na granici čujne čulnosti osjećam našu ovjenčanost sa životom, naše peto godišnje doba u kojem nepostoji prostornost vremenosti, kojem cvijeće vječno miriše, a leptiri treptajima krila stvaraju oluje koje raznose pelud ljubavi i oplođuju naša osjećanja.
Upisao:
Nepostojana uzaludnost...
Odnio si me pod sjeverno nebo da vidim rađanje Aurore bourealis, da osjetim poljubac boginje i vjetra. Zagrljajem si ubrzao okretaje zemlje, razmaknuo oblake tugaljivih slutnji i otvorio vrata sunaca.
Upisao:
Tajna njenog osmijeha...
Uronih u dubinu njena pogleda i osjetih snagu ljubavi. Osmijeh je bio zarazan, obgrlio me je nježnošću ruke koja je svoje osjećanje slila u neprocijenjivu vrijednost svevremena. Mističnost tog trenutka se širila odajom sreće.
Upisao:
Kao rani mraz...
Zavoli dan u kojem se budiš, zavoli misli i sjećanja, dozvoli srcu da diše...
Upisao:
MEKA I MEDINA IVANA SUPEKA
Upisao:
Vrijeme samovanja...
"Samoća je neovisnost, nju sam priželjkivao i godinama je nastojao izboriti. Bila je hladna, oh da, ali je bila i tiha, divno tiha i velika i nalik na hladnu, tihu prostoriju u kojoj se vrte zvijezde." (Herman Hese - Stepski vuk)
Upisao:
JOSIP VIDMAR I KRATAK ZAPIS O TEATRU
Upisao:
Psalm ljubavi...
Osluškujem starozavjetnu pjesmu iskonskog vjetra, čujem parafraziranje tužaljke i njeno pretakanje u čaroliju zahvalnice bogu sretnoga trenutka. Kako je divno ćutiti ljubav koja ti uzvraća opraštanjem grijeha i pomilovanjem kojim te oslobađa iz krletke satkane od strahova. Čujem stih napisan u vremenu koje nazivam olujom ruža, zavoli dan u kojem se budiš, zavoli misli i sjećanja, dozvoli srcu da diše...hvala ti ljubavi moja što si čuo imperativ moga srca...živi!... što si održao dato mi obećanje...živjet ću da bi se ljubav potvrdila u svom nježnom postojanju...:-)))
Upisao:
SCOUBIDOU – PRIVJESAK ZA KLJUČEVE I KOMARAC
Upisao:
U Hypogeumu sna...
na dlanu sudbine, u suzi sa lica vremena je upisana istina koju noćas potražih u koridorima hrama u kojem se kao eho javlja samo muški glas. Tajnovitost tog prastarog zdanja se obznanila u noćašnjem snu. Urlala sam pitajući boginju sudbine što donosi mlado preskozorje, svetište mi je odgovaralo tišinom.
Upisao:
Ibis redibis numquam peribis in bello...
"Otići ćeš vratiti se nećeš poginuti u ratu", govorila je proročica Pitija prepuštajući univerzumu ljudskog uma da sam za sebe stavi interpukciju i interpretira poruku.
Upisao:
...ne,ne možeš ići...
.............
Upisao:
JEDNA VAZNA FILOZOFSKA DISKUSIJA
slika kojom je opremljena diskusija Newtona i Leibniza predstavlja moga sina Vlahu (Ezru) sa kamenom sa Mjeseca. Vlaho je tada imao mozda nekih 5 godina a slika je napravljena u Tehnickom muzeju Nikola Tesla u Zagrebu
...
77
...
