...
76
...
Upisao:
Ascendent i descendent rodoslovlja...
U sedmom sudbinskom polju tog čarobnog trena, u kući rodoslovlja sjaje oči boje sna i pozivaju me pod zvjezdozor porijekla, u kaleidoskop svete krvi, u blješteće kristale trajanja.
Upisao:
Prodavačica ljubičica, ljubav, ljupkost i...
ljubičasti san ovijen mirisom lavandinih polja u buket za Ljubičicin sretan dan...
Upisao:
Aquatorij ljubavi...
Vrtloženjem srca uranjam u aquatorij ljubavi i dušom preslikavam tvoje oči na platno sjećanja, biserima oslikavam nježnosti tvojih usana, koraljima ucrtavam reljefni trag tvojih dlanova na koži uvijek gladnoj tvojih milovanja.
Upisao:
Povijest ljubavi...
U ovom trenu buđenja u snu vidim vrtnju kotača sudbine, praesenciju karme iz koje izvire rijeka vremena. Gledam središnju točku samsare, hram ljubavi sa čijeg oltara si donio ognjilo žudnji i zapalio vatru na ognjištu života, preobrazi ga u rapsodiju boja, simfoniju mirisa, sonatu okusa i baladu milovanja.
Upisao:
...susret...
..........
Upisao:
Ceremonija jednog oproštaja...
Jednoga dana, lutajući knjižarom pronađoh knjigu "Ceremonija jednog rastanka" pisana dušom Simone de Beauvoire. U tu knjigu je zgusnula deset zadnjih godina života sa Sartreom, njihove ragovore, njihova misaona sučeljavanja, njihovu ljubav i prijateljstvo.
Upisao:
Skinuh masku žalovanja...
Vidjela sam te u odori zatočenika istine koja je tragala za svojom cjelinom, nasmiješih se i skinuh masku žalovanja. Osjetih ekvinocij postojanja u dvojnosti duše, ravnodnevicu između sna i zbilje, između mene i mene.
Upisao:
Odmor za umorno srce...
Biby je jučer pitala kako se osjećamo???Danas se osjećam odlično, kao da netko ulijeva Bergsonov elan vital u moje biće i on me udiže u sfere novih doživljaja, u svijet novih događanja. U ovom poletu i lepršavosti se prisjetih vremena u kojem sam osjećala strah, tugu i bol, tupo, neopisivo osjećanje koje je proždiralo energiju. Prolutah arhivom portala i pronađoh ovu pjesmu utkanu u prozni tekst o oslobađanju iz okova straha. To je bilo vrijeme tihog umiranja na vratima vremena. Preživjeh noć užasa. U praskozorju začuh glas istine. Pretoči tugu u izričaj i zavoli dan u kojem se budiš. Zakoračih pod koplja sunčeve sjetlosti, udahnuh miris novog jutrenja, osjetih odmor u umornom srcu i napisah pjesmu.
Upisao:
Tako je dobro da si tu...
Vidjeh se u zlatnom sjaju tvog pogleda. Sunce je, nestajući sa horizonta, bilo svjedokom toj nježnosti.
Upisao:
Božje oči...
Rođenje univerzuma, poezija svjetlosne dimenzije prostor- vremena, ljepota i lakoća postojanja, porijeklo života je sjedinjeno u jednoj jedinoj riječi, ljubav. Osjećanje osjećaja ljubav izranja iz, duboko u usidrenom izvorištu. Do njega sižemo slijedeći dinamiku zlaćane spirale iznjedrene iz zakona sektio divina u čijoj su se zadnjoj točki smjestile BOŽJE OČI, oči kojima vidimo i osjećamo sebe i univerzum.
Upisao:
MAIN KAMPF BIVSEG FEMINIZMA
Upisao:
Privid, san ili zbilja...
"Jednom, kad mi je bilo šest godina, vidio sam prekrasnu sliku u nekoj knjizi o prašumi koja se zvala "Istinite priče". Slika je predstavljala zmijskog cara kako guta neku zvijer.
To me je navelo da nacrtam svoj prvi crtež. Pokazivao sam svoje remek djelo odraslima i pitao ih da li ih moj crtež plaši.
Oni bi mi odgovarali: "Zašto bismo se plašili šešira?", a moj crtež nije predstavljao šešir, nego zmiju koja proždire slona......
Prestao sam slikati i počeo se baviti geografijom i na koncu postao pilot i susretao odrasle ljude, ali to nije promjenilo moje mišljenje o njima. Kad bih među njima sreo nekog tko mi se činio bistrijim pokazivao sam mu moj prvi crtež i pitao ga što vidi u nadi da će netko prepoznati zmiju i slona. Odgovor je uvijek bio isti:"To je šešir."....... nitko me nije razumio dok nisam u pustinji imao kvar na avionu i sreo Malog princa"....
Upisao:
Ignoramus et ignorabimus...
"Da su stvari ono što mi u njima vidimo, bila bi sva istraživanja o njima, unutar znanosti, nepotrebna." Peter Sloterdijk "Kritika ciničnog uma"
Ali one to nisu i mi dalje nastavljamo tražiti rješenje uzajamnog djelovanja naše spoznaje i svijeta u kojem živimo. Svjetlosna dimezija prostor- vrijeme je jedna od tih "stvari" o kojima piše Sloterdijk u svojoj fenomenalnoj knjizi. Na kraju teksta sam stavila kratak videoprikaz četvrte dimenzije.
Upisao:
Geometrija nutarnjeg kaleidoskopa...
Ljubav je lux primus, primum mobile, izvorište kozmosa, Magna mater i Pater nous, anima i animus, ljubav je bespolno svjetlosno biće, prabiće izjedreno iz pravremena koje se udomilo u ljudskoj duši, kreator ljepote našeg postojanja u univerzumu zvukova, boja, mirisa, okusa i dodira Iz njenih skuta iznjedaren krijes postojanja je magični dvorac, prostornost duše u kojoj je geometrijski kaleidoskop osmislio svijet ljubavi, u kojoj je pješčani sat otkrio tajnu svoje protočnosti a srce igru svojih pogleda.
Upisao:
Lux primus...
"Svjetlo i svjetlost je Zoroastrov životni oganj". Philosophia, studium est sapientiae, Sapientia, universitatis est cognitio, Filozofija je učenje mudrosti. Mudrost je spoznaja Sveukupnosti. Sveukupnost svih stvari zasniva se na poretku, Rerum universitas, constat ordine. I upravo ta spoznaja sveukupnosti, ta misao cjeline naseg znanja osnovna je karakteristika svekolikog filozofskog misljenja. Stoga Petrić kaže: Philosophia ergo, lucis, luminis, admirationis, contemplationis proles est verissima, Filozofija je dakle najistinskije čedo svjetla, svijetlosti, divljenja, razmišljanja. Pa i ova svesvjetlost imade svoj izvor u prvoj svjetlosti, lux prima ili prasvjetlosti. Sveukupno svjetlo imade dakle izvorište od jednog prvotnog, bezgranićnog svjetla koje Petrić nazivlje empirej, a to je jedan drugi svijet prvotniji od kojeg potjeće sve, sam je bestjelesan I od njega je sve tjelesno, svaka se množina rada od Jednoće, pa stoga sve proizlazi iz Jednog. A ta je jednoća prasvjetlo....Frane Petrić
Upisao:
Hrvatska vizažistica svjetske reputacije podučava na Pučkom otvorenom učilištu u Zagrebu
Make-up artistica, Sanja Milić, koja je 'oslikavala' lica najpoznatijih holivudskih glumaca od ove jeseni predavač je na POU u Zagrebu.
Upisao:
Ljepote colorita ljubavnih sonata...
Upitah se zbirkom pjesama odakle dolazi ljepota. Ljepota dolazi iz dubine svjesti, ljepota je rapsodija boja, ljubav, život i san. Život, ljubav i boje čine jedinstvo, isprepliću se nijansama privida i jave. Bijela i crna su neboje, one su svijeto i tama, lice i naličje, našega života, sreća i tuga, pozitivna i negativna energija naše duše. Danas se pitam kako bi u crno bijelim tonovima tih neboja uistinu izgledala priroda u proljeće i jesen, a kako zalazak sunca na obali Mediterana. Kohinor u našim očima već stoljećima prelama svijetlost i mi vidimo prirodu u svoj njenoj ljepoti.
Upisao:
Neutrino, tkivo duše svijeta?
Duša svijeta, svjetlosni zagrljaj neba, taj tajnoviti, čudesni izvor života, iz kojeg su izrasla, samo naizgled čvrsta nebeska tijela, ta, zbog ljudskog neznanja, u naizgled čvrstoj materiji zarobljena vječna božja energija, čezne za čovjekom koji će jednog dana sebe i nju osloboditi iz okova neznanja.
Upisao:
U spomenku sna...
U vrlogu života, u zagrljaju duše i tijela, u sanjivosti nježne budnosti, u srcu vječnih sanjara se krije žiža ljubavi, srž bitka, izvorište sreće. U ovom jutrnju osjetih miris odasanjanih snova, rapsodiju boja dolazeće jeseni i ljepotu postojanja u ružičnjaku sna.
Upisao:
Na vratima uma...
Razina djelovanja iza vrata uma, uzvišenost duše u sferu obrazovanja, treptaj oka čudesnog vrača koji se zrcali u očima našeg unutarnjeg promatrača. Ujednjenje naučenog i originalnost razuma, iskrenje znatiželje i čuđenja, bljesak spoznaje, čini rađanje ideja, pali tajnovite zvjezde na Platonovom nebu. Čovjek u čovjeku, razum u čovjeku kroči stazom ka savršenstvu, pričinja mu se da iz trenutka u trenutak djeluje bolje i bolje, pročitano, naučeno, zapamćeno pretvara u dijelo i time dokazuje napisanu riječ.
Upisao:
KRITIKA INTEGRALNOG JUGOSLAVENSTVA
posljednji nastavak predstavlja kritiku integralizma. interesantno je spomenuti da je cijeli amandman nastao prije vise od 25 godina ali da i danas ima politicko vazenje pa iako nas dijeli vise od cetvrt stoljeca izgleda da se malo toga duhovno i politicki dogodilo na nasim prostorima
Upisao:
LITERARNA FORMA I SADRZAJ
moze danas nekako zacudno izgledati da su pitanja literarne forme i sadrzaja postavljena kao tema jednog ustavnog odnosno drzavnog dokumenta. Medutim i nije cudno ukoliko imamo na umu da je sredina 80tih godina predstavljala u nas jedno vrijeme kada se literatura nije mogla razlikovati od politickih uvodnika i politickih pamfleta pa je kao takva postajala vremenom, na zalost, predmetom politike a ne estetike. odgovornost za ovaj realni proces u dobroj mjeri snosi i sfera politike kao i sfera literature o cemu najbolje svjedoce primjeri Draskovica, Beckovica ili Karadzica.
Upisao:
Kroz sitnozor uma...
Titra sveto svijetlo pred očima duše i vodi je putevima snova. Ouspensky svojom teorijom joj šapuće o četiri tijela i ljudskog bića snaga sve granice briše, božjim snom zagrljena u zagrljaju snenom duša naša bdije, čudesno nevidljiva svjetlost srcem srcu o ljubavi piše. Zvjezdano je tijelo, Božjom iskrom okrunjeno, alfa, omega, aleph i kabala sveta, vječna vrtnja neba. Sjedinjenje, pobratimsvo duša u jednoti svijeta, u svemiru snenom tek uzdahom neba i izdahom duše sjedinjeno. Tijela naša u samsari traju u tom čudesno nevidljiviom sjaju. Iskri život sneni snatreći ljepotu u uzročnom tijelu suncem obasjani ciljevi nas mame, sjećanja nas zovu, uspomene davne u treptaju oka svjedoče nam našega života dobrotu. Duševno je tijelo dušom osmišljeno. Ouspensky šapće, slušaj treptaj snova u njima se krije glas drevnih pradjedova. Misao je tvoja iz njihovih duša u tvoju dušu sjedinjena, otvori okna njena, ona treba sunce, tebe ona treba da beskrajem zvjezdanoga neba sa zvijezdanim tijelom sjedinjena, uzročnim oplemenjena osjećaje, te plodove življena života, u sedefu srca u bisere pretvara. Fizičko je tijelo umjetničko djelo, priroda je pobijedila prirodu u sebi. Etera, boginja života eteričnom ga ljepotom od etera odvaja. Sofija je materiji udahnula dušu i svjetlosnim ga zagrljajem sa vječnosti spaja. Ouspensky šapće o četiri tijela, četiri nevidljiva svijeta u svjetlosnom zagrljaju neba, svijetlo nad svijetlima zrcali se dušom tom čudesnom misterijom neba.
Upisao:
Budi tu...
Čuvarica Lunina hrama nježno budi sjećanja u meni. Uzdrhtala garda vjekuje na vratima palače snova. Zaustavlja me u sretnom trenutku postojanja i smiješeći se očekuje loziku za prolaz u svijet divnih privida. Tada šapnem tvoje ime i dveri ljepote se otvaraju.
Upisao:
PROBLEM RADA I STVARALASTVA
pitanje odnosa i razgranicenja rada i stvaralastva u praxis filozofiji bilo je od akcidentalnog znacenja buduci da je stvaralastvo bilo shvaceno alfa i omegom sluzbene socijalisticke ideologije. odatle je problematika rada bila razumijevana kao robovanje nacistickoj ideologiji koje se toboze nekolicina nas nikada nije oslobodila nego je kao svoje nacelo istakla devizu "Rad nas oslobada" na isti nacin na koji su to nacisti radili u koncentracionim logorima.da je tu bilo rijeci o totalnim nebulozama najbolje pokazuje ovaj treci nastavak koji ima u vidu odnos o kojem je rijec
Upisao:
Kroz sitnozor duše...
"Bijela kula" je niz priča koje je dječak Igor pričao svojoj majci dok je bio teško bolestan. Priče je zapisivala i snimala, te priredila dječakova majka, spisateljica Vesna Krmpotić. Ovo je knjiga u kojoj progovara dijete, ali namijenjena je svoj djeci i svim odraslima, podsjećajući nas da otkrijemo dijete u sebi, onaj dio nas koji je najbliži našem duhovnom biću i koji nas može usmjeriti ka nekim ključnim odgovorima o pitanju naše egzistencije.
Upisao:
Dijalog sa Anđelom čuvarom...
Anđeo čuvar dobija ljudske oblike i ja ga promatram u izlozima, smiješi mi se stojeći uz cestu, maše mi lebdeći na uličnim svjetiljkama. Sav u bijelom, zlatne kose i krila, svira mi na harfi simfoniju univerzuma i poziva me u svoj svijet. Čini mi se da se nalazim na mostu između znanja i vjerovanja.
Upisao:
...ono kad osjetiš mir i zadovoljstvo...
.........
Upisao:
comedia dell arte...
Bila je to Comedia dell arte u kojoj sam odigrala ulogu statiste u spletkarenju sudbinama. Ulovljena u mrežu jedne siluete odigrala sam tugaljivi performans jedog djelića života. Kada je predstava završila osjetih slobodu i pomislih sretan kraj jedne iluzije. Pomislih...???
Upisao:
PITANJE NACIONALNIH KULTURA
s obzirom na cinjenicu da je tekst amandmana izazvao ostre reakcije velikog dijela nase javnosti dobro je da se danas retrospektivno prisjetimo sto je bilo dugo vremena razumijevano atakom na najvece intelektualce jugoslavije, skrnavljenjem i difamacijom najvecih jugoslavenskih sinova koji su pronijeli ime filozofije diljem svijeta na nacin da su dozivjeli priznanja od najvecih umova danasnjice. s druge pak strane autori kao ja osobno bili su shvaceni " malim korumpiranim bestidnicima" kojima je dobro placen posao pljuckanje po najvecim svjetskim filozofima koji na zalost u svojoj vlastitoj domovini ne prolaze tako dobro kao medu strancima.
Upisao:
Fotografije Maria Petrekovića na Fotosofia.info
Upisao:
Molitva Tetraktisu...
Izvorište povijesti numerologije je Pitagorina misao. Pitagorino učenje je još uvijek jedna od najvećih tajni, a vjerovatno su i sva okultna učenja na Zapadu izasla iz njegove mistike… Pitagora je imao veze sa indijskim učenjem o karmi, Darmi i reinkarnaciji, Sam je govorio da teži oslobođenju od točke rađanja, vječnog dolaženja i odlaženja. Osnovna zamisao Pitagorinog učenja je da se Tajna Univezuma jedino može dokučiti preko brojeva i formi. četiri elementa: vatra, voda, zrak i zemlja čine Svetu Četvorostrukost ili Tetraktis.
Upisao:
Vrijeme ljubavi...
"Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči.
Kad bih imao dar proricanja i znao sva otajstva i sve spoznaje i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao a ljubavi ne bih imao - ništa sam! ...
Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvali, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje."
Psalm ljubavi...Pavao; I. Korinćanima 13
Upisao:
Manus manum lavati...
Osnova za obavljanje mog, Tvog, Vašeg dnevnog posla su ruke. Promatram ih i vidim na njima svoje misli, prepoznajem namjere..Ruke su pametne i vrijedne, stišću se u šaku i šire u lepezu, a mogu se sklopiti u molitvu i poniznost duše, one vole, ali te iste ruke su u stanju milovati i udariti, graditi i rušiti, grliti i daviti.
Što će učiniti moje ruke odlučuje moj um. Umijeće njihovih pokreta izvire iz mojih misli i ja tek u dijalogu s njima postajem umjetnik ili nespretnjaković, virtuoz ili vječni gubitnik, neuspjeli svirač na strunama života ili sanjar posla koji obavljam. Na njihovim dlanovima ostaju sjećanja na ugodne i neugodne susrete, one pamte vatru i led, nježnost svile i hladnoću metala, zaobljenost jabuke i oštricu noža. Jutros dok sam još ležala u krevetu, moje ruke su se probudile prve tražeći put u novi dan. Isključile su budilicu, uključile radio, otvorile slavinu za vodu, tubu zubne paste, nanijele kremu na moje lice i napravile prvu jutarnju kavu.
Upisao:
AMANDMAN NA USTAV IZ 1985 GODINE
u slijedecih cetri odnosno pet nastavaka pred citateljstvo Magicusa postavljam svoj rad koji je prvi puta stampan 1985 godine u Zagrebu a koji je nedugo zatim od uticajnih ljudi bio prihvacen kao Amandman na Ustav Jugoslavije. Kako je u tadasnjoj javnosti sam tekst bio nepovoljno ocjenjen to sam ja smatrao da bi bilo najbolje da ga takoder publiciran i u nekom strucnom casopisu. Tako je odluka pala na casopis Pitanja u kojem sam bio glavni i odgovorni urednik i ovaj tekst je tu i stampan u broju 1 iz 1985 godine. Nedugo nakon objavljivanja ovoga rada uslijedile su cistke u CK Hrvatske koje su dohvatile i mene osobno pa sam smijenjen bio sa svih politickih funkcija koje sam obavljao i konacno smjesten na psihijatrijsku kliniku Rebro kod dr. Muradifa Kulenovica kao totalno sumanuta osoba
Upisao:
Rhapsody in blue...
Cijeli svijet se zrcali u našoj svjesti. Mozak je tvornica snova koje budni sanjamo, iz njega izvire naša spoznaja boja, okusa, zvukova, okusa i dodira. Pokušajmo svjesno izmiješati ćula i slušati boje, mirisati zvuke, dodirivati mirise. U našem malom univerzumu se susreću čujnost i čulnost i pretaču u spoznaju o njima. Naša aura je puna boja koje čulnom čujnosti možemo čuti. Tada ritam naših pokrata slijedi plavetnilo žubora potoka njegovog nastajanja, trčimo po taktu kobaltno plavog ključanja rijeke, usporavamo hod tišinom delte i modrom bojom šumova mora. Čujemo boje u sebi i prisjećamo se tonova Gerschwinove "Rapsodije u plavom".
Upisao:
Ideje i metamorfoze uma...
Po Platonovim idejama pokret je dinamika misli koja oblikuje prostor. vrijeme u kojem se nalazi duša. U mojoj knizi "umijeće svakodnevnog pokreta" ja dušu nazivam utjelovljeni um, pa slijedeći Platonove misli, tvrdim da on u nama pokretom što potvrđuje i definicuju : "Pokret je najkompliciraniji oblik razmišljanja." Treutak svjesnosti postojanja se zrcali u trenutku u kojem se susreću prošlost i dašnjost i sanja budućnost. u dimenziji prostor- vrijeme pronalazim sebe samu i cijeli svijet. Da posjedujem osjetilo sinestezije kojim bih gledala, slušala, mirisala i dodirivala pokret tijela, osjetila bih da on nije linearan, vidjela bih da je on spiralno- valovit, čula bih otpor zraka, mirisala prostor iz kojeg on izvire i dodirivala tragove koje on ostavlja u vremenu. Budući da ne posjedujem to osjetilo budim u sebi svijet o trenutku i u tom mojem osobnom " sada" zamišljam spiralnu dinamiku misli, osjećam ritam pokreta i slijedeći zakon zlatnog reza spoznajem trodimenzionalni prostor u kojem ritmički titraji životne energije oblikuju dimenziju vremena.
Upisao:
RECENZIJA Ervina Peratonera
Ovo je recenzija moga rukopisa knjige "Razgovor sa istaknutim suvremenicima" Ervina Peratonera, jednog od najvecih hrvatskih filozofa druge polovice dvadesetog stoljeca, najpoznatijim biografom Mussolinija koju je sacinio na moju osobnu zamolbu kako bi omogucio njeno stampanje. Medutim ta knjiga takoder nikada nije ugledala svijetlost dana jer je medu uticajnim praksisovcima bila shvacena kao jos jedan neuspjeli atak na stvaralacku misao i filozofiju nasih "velikih".
Upisao:
Na polyptihu sjećanja...
Kao na polyptihu Matthiasa Grünewalda, na sklopivom oltaru sjećanja, jedne noći vidjeh slike davnog sna izmješane sa remek djelom renesansnog slikara. Sanjala sam rađanje, pokru i uskrsnuće ljubavi.
Upisao:
Razgovor s IVANOM FJODOROVICEM ANOSKINOM
ovaj razgovor sa ruskim akademikom Ivanom Fjodorovicem Anoskinom nastao je prije mnogo godina ali nikada nije ugledao svijetlost dana. On nije stampan jer se autor bojao reakcija praxis filozofa koji bi vrlo vjerojatno ovaj razgovor shvatili kao atak na njihovu vlastitu filozofsku poziciju. To bi dakako jos vise otezalo autorov ionako tezak polozaj u Hrvatskoj. A isto tako otezao bi polozaj i svim onim iskrenim ljudima koji su u praxis filozofiji vidjeli nepotreban posao stvaranja nepovjerenja Hrvata prema bratskom Ruskom narodu prema kojem danas osjecamo postovanje i solidarnost. Iako je od datuma nastanka ovoga razgovora proteklo jako mnogo vremena to se jos uvijek mogu pronaci oni momenti koji ovaj razgovor hrvatskom citaocu cine interesantnim i dan danas
Upisao:
O ljubavi s malo drugačije strane...
"Često sam mrzio u samoodbrani. Ali, da sam bio jači, nikad ne bih pribjegao takvom oružju."
Kahlil Gibran...pokušajmo je prisvojiti i počnimo sami sebe jačati da nikada u životu ne osjetimo osjećaj mržnje.
Upisao:
KRLEZA i nas narodni duh
Upisao:
Sinopsis ljubavi...
Pišem, slažem slova u riječi koje djeluju tako besmisleno u usporedbi sa osjećajem koji me omamljuje. Kako oblikovati pjesmu koju osjećam u koridorima svijesti? Čujem je, vidim je, mirišem je, kušam je ali ovo što vidim na zaslonu računala je tek sinopsis ovoga što u meni živi.
Upisao:
Ekvinocij trenutka...
Bol kao pojam, bol kao osjećanje osjećaja, bol kao munja na našem unutarnjem nebu je dio fenomenologije samosvjesti. O njoj možemo misliti i pisati, ona je osjećaj, istinska svjesna spoznaja, osobni doživljaj, svjetlosna dimenzija, svjetlost našeg utjelovljenog uma, bol u znanosti objašnjena kao filozofska qualia, kao intrinističko, najintimnije osjećanje osjećaja.
Upisao:
Jevreji u Dalmaciji
Upisao:
Bodygard...
Tjelobranitelj je ljubav šapnuh sretna. Liječnik se nasmiješio i rekao da, najsnažniji. Vjetar nam je donio miris zrelih plodova naših snova i pokazao put ka oslobađanju iz okova straha.
Upisao:
SLOVENSKI KEKEC i nesto oko njega
Upisao:
Lice i obličje, vrijeme rasta i sazrijevanja...
Prošlo stoljeće se naizgled služilo samo logičnim mišljenjem, suzbijalo emocije i zatomljivalo osjećaje i na taj način gušilo kreativne potencijale u čovjeku. Kažem naizgled, jer u sukobu s nemogućnostima stvaranja samoosjetilnosti i samoosjećajnosti u computeru, znanstvenici priznaju emociju osnovom stvaralačke misli. Pored svega logičnog, što su, mozgovi Einsteina, Plancka, Feinmana stvorili, oni su se koristili svojim kreativnim potencijalima i u svakodnevnom životu sudjelovali u umjetnosti. Svaki od njih je, pored laboratorija, volio glazbu i s puno ljubavi svirao, neki instrument. Izgleda da su se, pri zajedničkom muziciranju, u Einsteinovoj, Planckovoj i Feinemanovoj glavi rađale formule koje su promijenile svijet. Neuroznanost je otkrila centre u mozgu koji su odgovorni za nastajanje kreativnosti u nama iz kojih proizlazi osjećaj sreće i tvrdi da se osjećaj sreće može trenirati. U našim glavama su sklopke koje otvaraju brane iz kojih struji zadovoljstvo, ugoda, euforija, dakle, mi posjedujemo urođeni sustav sreće, kojim smo programirani za pozitivne osjećaje.
Upisao:
PET PRIMJERA
Pet primjera a tako je naslovljen ovaj moj rad, odnosi se na pet znanstvenih rasprava koje su bile neobicno popularne u Australiji tamo negdje 2000 godine. nakon te prelomne godine ja sam zapravo i prestao pratiti kurentna australijska znanstvena dogadanja i vise sam se usmjerio na fundamentalnu znanstvenu i filozofsku literaturu za koju se moze reci da je u osnovi postmodernisticke znanosti.
Upisao:
Osjećanje osjećaja, čujnost čulnosti...
Einstein je usvojoj autobiografiji napisao da je u vremenu rada na teoriji relativiteta neprestano bio vođen "nečim" što nemože objasniti drugačije nego riječima, bezimeni osjećaj "nečega" što se u njemu nagomilavalo. To "nešto" je uplitalo u njega uvijek novi osjećaj koji ga je nosio ka "nečem" opet novome, a to "nešto " ,za njega nepoznato, danas nazivamo "osjećanje osjećaja". Jasno je da bez znanja o matematici i fizici Einstein ne bi bio u mogućnosti pretvoriti to "osjećanje osjećaja " u elegantnu teoriju koja je promjenila svijet.
...
76
...
