...
75
...
Upisao:
Došla je...
ONA osjeti treptaje nekog novog osjećaja. Osjeti buđenje u sebi, buđenje u novom snu. Ona otvori oči. Stoji još uvijek na istoj obali nepoznatog mora. Miris novog sna se izmješa sa mirisom mora i ljepotom sunca. Ona se zaustavi u trentku i šapnu.
Upisao:
...sve je samo...
...ti...
Upisao:
U bezgraničju srcograda...
Naslutih uzburkanost bezgraničja, vidjeh oblake kako se gomilaju u oluju i osjetih kristaliće tvoga tijela na dlanovima. Lahor tvoje duše je postajao vihor koji se igrao sa zrncima pjeska iz kojih sam gradila kule davnih snoviđenja.
Upisao:
Na mliječnoj stazi...
Glas drevog filozofa nas je ovijao istinom...putovat ćemo ovako svjetovima, kružiti ekliptikom vremenosti i vraćati se uvijek na isto mjesto. Bit ćemo drugačiji, ali znat ćemo da smo to mi... Suton i Zora nas još uvijek sjedinjuju u bajku srednjevjekovne istine.
Upisao:
Serenada...
vrijeme poezije ruža me dodiruje ljepotom ovoga ovdje i ovoga sada i tirajima vječnosti sklada serenadu postojanja u ljubičastom snu.
Upisao:
Čovjek s mjesecom u očima...
nadahnuće davno iznjedreno iz Balaševićeve pjesme, iz ljubavi napisano dječaku očiju boje sna u čijem pogledu vidjeh sjaj Lunina hrama i osjetih snagu ljubavi...:-))
Upisao:
Molitva...
Molitva izrečena srcem djeteta još uvijek lebdi nad oltarom noći. Bijela Luna ju je zatvorila u dušu boginje i pretače je u otajsvo zrelosti. Obličjem svjetlosti ulazi u san i kao leptirica izlijeće u budnost ostavljajući za sobom trag zlaćane spirale koja nas vezuje s vječnošću.
Upisao:
Tajna ekliptike snova...
Šutim. Tihujem. Tugujem. Usvojila me lakoća božanske ljepote, beskrajnost pročitanih knjiga, bezvremenost poezije koja me još uvijek hrani.
Upisao:
Dobro ti jutro ljubavi...
Odsanjah ljubičasti san u obličju neizrecive nedodirljivosti. Bijela ptica donosi bisere riječi i pali ugaslo sunce. Toplina se širi, budi me miris jutarnje kave. Sa tornja crkve odzvanja poziv na jutrenje.
Upisao:
Put pjesništva...
Put pjesništva se iskri putanjom snova i dokazuje čaroliju pjesničkih duša. Nagrada akademije ljepote je stigla na izvorište sna. Pjesmom ću ti reči koliko te volim.
Upisao:
Inkarnat ljubavi...
Izrastam iznad jeftinih izazova nesretnog postojanja. Dodiruje me inkarnat ljubavi koji se zrcali u ovome ovdje i ovome sada. Krštena imenom boginje postajem čuvarica hrama ljubavi i ognjilom strasti održavam vatru na ognjištu žudnji. U rodnom listu mi piše da se odlučih nosti tvoje prezime do kraja vremena. Sretna sam jer živim obilježena žigom tvoga rodoslovlja. Ti i ja smo postali MI...prvo lice množine, dvojnost sa osobinama jednine, neunišiva istina utjelovljena u ovu gala predstavu koju nazivamo ovozemaljski život.
Upisao:
Nepostojana uzaludnost...
Danas mjenjam avatar, izranjam iz trojstva u jednotu boginje lova na mudrost, u snagu čuvarice Lunina hrama i volim ovaj dan, volim misli i sjećanja, dozvoljavam srcu da diše, ne dozvoljavam duši da potone u tugaljivim izazovima svakodnevice. Živim nepostojeću uzaludnost divnih privida koji se zrcale u očima boje sna.
Upisao:
Igra staklenim riječima...
Čuvarica Lunina hrama je jutros na mom uzglavlju ostavila sedefastu školjku. Darovala mi je ponovo ljubav kao onoga dana kada poželjeh uroniti u svijet stvarnosti. Promatram biser koji postaje riječ u kojoj se zrcali cijeli moj proživljeni život. Da, to je ljubav, riječ u kojoj se kriju sve ikada izgovorene riječi o postanku svijeta.
Upisao:
O 50. OBLJETNICI DODJELE NOBELOVE NAGRADE
ovaj kratki esej pod naslovom Ivo Andric u svjetlosti bosanskih kontroverzi nastao je povodom 50 godisnje obljetnice dodjele Nobelove Nagrade nasemu knjizevniku ciji literarni opus vjerno svjedoci ljudsku dramu na Balkanu u vrijeme velikih nacionalnih stradanja . na zalost ova stradanja redovito su bila stvarnost na Balkanu tako da se stalo poimati kako su nase krize i nasi ratovi stvari historijske redovnosti kojima je uzrok u bezobzirnim kosmickim procesima. ja medutim mislim da su oni vise ljudskoga karaktera pa da prema tome i odgovornost za tragicne posljedice na Balkanu snose takoder ljudi bez obzira sto mi u nasim razmisljanjima cesto vidimo rat kao nas Usud ili kao prst Bozji, kao nasu Sudbinu prema kojoj je sudeno nasim ljudima. ali ako i gospoduje covjekom Udes a ono opeta nije covjek puka maroneta, bez vlastite snage i volje. prema tome nase prokletstvo jest orude Sudbine koje poput more mori nas dom ali dobro i zlo mora se odbiti i na covjeka kao i na Boga kako bi nasa povjesnica bila dovedena do svrhe i punog priznanja da nasi narodi mogu zivjeti svoj nezavisan, samostalan zivot tek kao priznati i afirmirani subjekat koji pripada svjetskom narodu prinoseci i svoj duhovni izazetak.
zgk
Upisao:
Dobar dan tugo...
naučih slušati tihovanje srca i muk duše. Osluhnuh jecaj nutarnje tišine i šapnuh, dobar dan tugo.
Upisao:
Bajka o bezgraničnoj ljubavi...
Zagrljaj svjetla i tmine, dodir dana i noći, sunoćavanje i svitanje, vječna mijena, ljubav ogrnuta odorom prokletstva pobijeđuje zlu kob i zagrljajem Sola i Lune izrasta nova a uvijek ista. Ljubav uvijek pobjeđuje jer ljubav je najvrednije osjećanje koje posjedujemo i koje samozatajno darujemo.
Upisao:
Skarletno slovo...
Tonovi mjesečeve sonate su spuštali san nad budnost vječnosti. San nije đavolje čudovište, on je lumin življenog života, začuh glas istine u krošnji spoznaje. Naslonih glavu na tvoje rame i utonuh ponovo u divne privide. Život je uistinu san, šapno si ljubeći skarletno slovo na mojim grudima.
Upisao:
Lapis lazuli...
eliksir, afrodizijak, lijek, azur ljubavi, aquamarinski univerzum sna.
Upisao:
Suncostaj...
Između zimske kratkodnevice i ljetne dugodnevice se dogodila ljubav. Sunce je dekliniralo ka renesansi duše. Noć onog ljetnog suncostaja iznjedrena iz sjećanja se kao misaono- osjećajna slika zrcali u svjesnosti. Pretačem je u sliku na zidu. Uranjam pogledaom u njenu dubinu i osjećam kako impresionistički psiholog umjetnikova talenta pretače sunčano zlato u kalež baršunastog sjaja.
Upisao:
dođi/donesi-vidi/odnesi
Prezentacija pilot programa
DOĐI/DONESI_VIDI/ODNESI
Lipanj, srpanj, kolovoz 2011.
Upisao:
Čarolija...
Luna se ušuljala lazurom noći u san i odnijela osjećanje tuge u neko drugo vrijeme. Osjetih spokoj u koridorima duše, začuh tihu glazbu davno skladane čarolije.
Upisao:
NIKOLA TESLA
ovaj tekst o nikoli tesli objavljen je u splitu 1976 godine u casopisu splitskih srednjih skola "srednjoskolac". Ja sam tada imao 16 i pol godina i ovo je moj prvi tekst kojeg sam ikada objavio i tako zapoceo sa spisateljskom karijerom koja traje vec punih 35 godina
Upisao:
Posvećen život...
ljubav Sola i Lune, zagljaj dva božanstva...apolonizijsko- dionizijska istina sretnog bivstvovanja u ljubavi.
Upisao:
BOG, LJUDI I RAT
ovaj tekst pod naslovom Bog , ljudi i rat nastao je 1994 godine u Zagrebu i iste godine je i stampan u Zagrebu a onda je dva puta ponovljen na radijskim postajama u Australiji. Nema nikakove sumnje da je autor bio duboko iza nastojanja hrvatskoga naroda oko njegove nezavisnosti, nacionalne slobode i nacionalnoga dostojanstva. problem koji mi se tada nametao a takoder i danas jeste taj dali je ratno rjesnje bilo jedina preostala opcija da se do toga cilja dode. ja niti dan danas ne znam odgovoriti na ta pitanja. za mene kao pisca bilo je tada sasvim za ocekivati svako negiranje rata kao rijesenja u medunacionalnim sporovima. dali sam bio u pravu ili ne to neka vrijeme odluci.
Upisao:
Poslanje sna...
završeno buđenjem praskozorja svjesnosti.
Upisao:
DUGA
JOŠ UVJEK MI OVAJ DOGAĐAJ ODUZIMA DAH........
Upisao:
Žute dunje...
i glas umrlog prijatelja, oživjela iluzija jednog sanjara ljubavi, nas vraća u dane prvih susreta i vezuje za obale mladosti.
Upisao:
Utjelovljenje vremena...
Vrijeme leti ostavljajući otkucaje svoje nutrine kao svjetleći trag uspomena na nutarnjem nebu. U obličju bosonoge balerine, osmjehu pajaca sudbine i oluji ruža ostavlja svoje tragove u beskraju lijepih privida.
Upisao:
Ovjenčana sreća...
utkana nitima zlaćane spirale u srce, ocrtana kistom duše u sliku blaženih uspomena.
Upisao:
Ne želim znati...
želim gledati očima srca, utapljati se u toplom zlatu praskozoja i osjećati, ćutiti, sjećati se samo ljepote postojanja u božjem snu.
Upisao:
Fenomenologija percepcije ljubavi...
Strašno je voljeti te na mjestu tako krhkom
kao što je svijet. Mučno je voljeti te u tom kraju
punom nesavršenstva
Gdje nas sve lomi i ušutkuje
Gdje nas sve vara i rastavlja... kaže Sophia de Mello Breyner Andersen ovom pjesmom. Kada u toj krhkosti svijeta pronađemo točku prividnog mira tada ljubav postaje bezglasje nutarnjeg bezgraničja. Njeno bezobličje se rastače tijelom i pretače u staničje nutarnjeg percepijenta kojim zamjećujemo njenu ljepotu, osjećamo njenu divotu, ćutimo njenu praiskonsku nedjeljivu jednotu.
Upisao:
Tuga i patnja u titrajima klavijature pijana ljubavi...
"Za ljubav je potrebna izvjesna bezazlenost. Ti je imaš. Sačuvaj je, to je dar Božji.
Ako je jednom izgubiš, nikad je više nećeš vratiti.
Rekoh: bezazlenost. Samo zavidljivci to nazivaju glupošću.
Neka te ne boli. To nije mana, to je dar Božji.
Ti znaš što ja mislim.
Čista duša, još nezaražena ni skepsom ni 'inteligencijom'.
Hajde, pij u čast bezazlenosti, gluposti i svega što uz to ide... u čast ljubavi i vjere u budućnost, u čast snova o sreći, u čast bajne gluposti izgubljenog raja."
(Tagore)
Upisao:
Otajstvo sna...
Dugo, predugo nisam sanjala, bojala sam se snova jer se u njima javljala utvara koje je krala tkivo tvog života. Tvojim ozdravljenjem je nestala iz mog dušokruga. Opet sanjam ljubičasto, sanjam lijepe snove iz kojih se često ne želim probuditi. Poslije jučerašnjeg dana punog boli i tuge noćas osjetih sakrament sna. San kao nježni porivač stvarnosti, kao svileni veo u kojem osjetih da sreću čine male stvari.
Upisao:
Otajstvo tuge...
Otišao je ne dozvolivši mi da mu kažem da su sve optužbe izrečene protiv njega, osude kojima su me hranili, bile tek izmišljotine onih koji su me branili od tugovanja zbog njegove odluke da napusti galiju u kojoj smo "sretno živjeli".
Upisao:
Hej, MRKVOLJUBICE I MRKVOLJUBCI, probajte ovo ;)
ŽIVOT je LIJEEEP - gric gric - kad nijesi slijeeep - njam njam - ljubavni žaaar - njaaami njam - je Božji daaar - mljac mljac - samo zaaa... - obliz obliz - ...aa njim čezne sveeeđ - hrsk hrsk - i mlaaad i staaar... mmm, daaa :P
DRAGE mrkvoljubice i dragi mrkvoljubci, prosim fino jen pardonček ;) Ovaj kolač je fora nad forama, za prste, pardon šape polizati :P
KUŽIŠ, kaj ne ;) Dobar tek ;))
Upisao:
...ulica ljubavi...
...ulica poljubaca....dodira...i stoljećima čuvanih tajni...Jedna od tih tajni je ,i ...njihova...
Upisao:
Sa osmijehom u suznom oku...
Objavila sam na mom blogu tekst sličan onome koji jutros objavih na magicusu. Jedina razlika je u tome da tamo nisam napisala uzrok mom vapaju "Oprosti mi pape". Dobila sam nekoliko anonimnih komentara sa pitanjem kada je umro i kada je sprovod. Shvatih da je to netko tko čita moje tekstove na ovom portalu. Da ne dođe ponovo do nagađanja i razvlačenja istine, da se slučajno ne pojavi ponovo žuta minuta i uzburka tišinu ovog portala ostavljam Ljubici i svima koje zanima ispovjest moje duše koja trenutačno grca u boli i pita se koliko krivice nosi u sebi zbog rastanka bez oproštaja.
Upisao:
I tu i tamo...
Ouroboros starogrčko ime simbola za vječno održavajuće i odvijajuće procese u prirodi. Ljubav je energija koja je iznjedrena iz velikog praska, titrajuća struna nebeskog vrtetena, nevidljiva nit nezaustavljiva u svom širenju, neuništiva u svom postojanju. Ljubav se širi prema "tamo", a to "tamo" u isto vrijeme potvrđuje i postojanje ovog "ovdje" iz kojeg ljubav izvire. Trenutak istinske spoznaje tog čudesnog osjećaja u kojem postajemo sami Ouroboros u našem osobnom prostor-vremenu. Razdaljina između "ovdje" i "tamo" je ljubav u treptaju oka, u alkemijskom vjenčanju suprotnost, u daljini koja postaje blizina, u vremenu sreće i tugovanja, u zagrljaju duše i materije. U zadnje vrijeme sam često razmišljala o ljubavi iz koje sam rođena. Ljubav je u meni titrala drugačije, oscilirala je nepoznatiom frekvencijom, objavljivala neki novi osjećaj. To nešto bezimeno se ugnjezdilo u srce i naslućivalo objavu nečeg što će uzburkati moje podmorje.
Upisao:
za SATURNICU....NEŠTO O ANĐELIMA
TEŠKA ISKUSTVA KOJE PROLAZIMO PONEKAD NAS ODVOJE ....OD NAS SAMIH .....TAD SE POTRUDE DA NAS POSJETE NA LJUBAV ...BEZ NJIH NISMO POTPUNI...
Upisao:
Oprosti mi pape...
Umro mi je tata. Otišao je ostavivši iza sebe trag zagrljaja u kojem je živio. Jus i Justicija su bili njegovo poslanje koje je svojim postojanjem pretvarao u djelo. Naučio me je osjećati pravo i živjeti pravdu. Nikada nije kažnjavao, samo je usmjeravao i osvijetljavao put kojim sam krenula u život. Naučio me je da svaki svoj grijeh sama u sebi osvjetlim, tihovanjem svjesnosti odživim i preživim. Ne traži krivca izvan sebe, on je uvijek u tebi, sama si odgovorna za svoje čine. No dogode se trenuci kada hrljamo u vlastitu propast gluhi na nutarnji glas, slijepi na nutarnje sunce. Oprosti mi pape, šapućem jer otišao je iznenada, nisam se uspjela od njega oprostiti, ali još uvijek čujem njegov glas, vidim ga kako sjedi za klavirom i prebirući po klaviaturi tiho pjevuši uspavanke.
Upisao:
O Fortuna...
Zaustavljeni u sretnom trenu vječnosti mi izgovaramo molitvu boginji koja prosipa zvjezdani prah po našim tijelima. Aureola sreće se zatvara oko nas dok nevidljivi orkestar svira Carminu Buranu i odnosi nas u davne privide, na početak priče.
Upisao:
Odiseja uspomenama...
Završi odiseju uspomenama, slijedi vjetar koji razbija oblake i propušta bogove da bdiju nad tvojim povratkom na otok sreće, rekao si tiho prisejćajući me na Homerovog junaka koji je izgubljen u bespuću legende žudio za povratkom na Itaku zelenu i smjernu.
Upisao:
Noć svile, suza i istine...
Na vjetrometrini tugaljivih uspomena pronađoh suzu noći i osjetih drhtaj njene boli. U dalekom sažviježđu Lira polarna je zvjezda nepomično bljeskala ustaljen znak postojanja i objavljivala rođenje nečeg bezimenog.
Upisao:
Uz suhozid sna...
Noć je odlazila tihanim korakom i nestajala u osvitu budnosti. Osluškivala sam glazbu nebeskih sfera u kojima se zrcalila božanska geometrija utkana u magličasto svitanje. Nježnim vrtloženjem sjećanja u kristalnoj prizmi svijesti se igra svjetla i tmine preobražavala u colorit nove spoznaje, u rapsodiju nove čulnosti.
Upisao:
PROMOCIJA - NADA LANDEKA
Kao što smo u najavi prilikom poziva na promociju istaknuli pripremili smo iznenadjenje za najmlađe. Dvije iz serija slikovnica za djecu od 2-6 godina i to Buba Maricu Slovaricu, i Buba Maricu Voćaricu koje su oduševile sve prisutne. Slovarica je abeceda na moderan način uz poučne stihove uz koje djeca vrlo lako mogu naučiti izgovarati riječi i slagati rečenice, a uz to se zabaviti bojanjem. Voćarica je slikovnica u kojoj se o voću uči stihom. Zabavna, poučna, a istovremeno i pisanka u kojoj se mogu napisati naučene riječi. Slikovnice su izrađene sa humanitarnom nakanom i sav prihod od prodaje istih namijenjen je djeci najnižeg socijalnog statusa i djeci s posebnim potrebama.
Upisao:
Titraji ljubavi...
U drevnim vremenima mnogo ljudi je koračalo stazom kojom je on tog jutra krenuo. Ono što je ugledao u oblaku sunčanog praha bila su stoljeća sjedinjena u taj čudesni titraj oka...Očima zlatnim kao med, kao svjetlucavi saten koji sjedinjuje zvjezde, ona se zagleda u njega. Njen odraz u njegovim očima je bio bezglasan odgovor.
Upisao:
SUDBINA JEDNE BAR MICVE
u ovom govoru prilikom bar micve mome djetetu koje je tada imalo svega 13 godina najbolje se vidi tretman nasih hrvata koji su i u australiji shvaceni nacistima iako smo mi godinama bili clanovi jevrejske opcine u palmoticevoj koji sa tom ideologijom nemaju nikakove veze kao sto najbolje svjedoci slucaj obitelji stark i obitelji singer sa kojima sam ja vodio ideolosku i politicku borbu u hrvatskoj i to godinama. kao sto citaoc primjecuje u govoru moga djeteta nigdje se ne spominje otac a njegova je pozicija definirana kao dynamovac
Upisao:
TEBI...
Ovo nije posvećeno jednoj osobi ...ovo su moje misli ...moja molba..moja nada za ljude koji nisu primjetili nebo.....ovo je ljubav za sve...
Upisao:
Bezvremeni triptihon...
U predklijetki sna čekasmo na rođenje sna. Bili smo djelić kozmičkog zakona koji se igrom sudbine preobrazio u biverzum vječnosti, u bezvremeni triptih ugrađen u crkvu drevne republike.
Upisao:
Volim tvoje...
Volim tvoje dlanove kojima skidaš koprenu tuge sa moga lica i runskom abecedom ispisuješ dolazeće vrijeme na obrazima, nastavih skoro bezglasno pledoaje tvom biću.
...
75
...
