...
74
...
Upisao:
Ona i onostrano...
iz vremena oluje ruža i traganja za trenutkom sreće, iz vremena tugljivih pjesama i potrage za izgubljenim snom...ovaj tekst napisah u vremenu izrastanja Magicusa u ovaj čarobni dvorac pun lijepih izričaja...Ovo je kolaž satkan od stihova ispisanih 1987- me godine u zbirci pjesama "Odakle dolazi ljepota" i kasnijeg izrastanja u biće koje je osjetilo da je ljubav najvrednija energija koju sami sobom stvaramo...:-))
Upisao:
KAJ STE PISALI BRE?!
Upisao:
Raskrinkane laži
Upisao:
PONESTO O MEDITERANSKOM BREVIJARU
Upisao:
BALADA O ŠUTNJI
Upisao:
PJESNIK U ZOO-u
Upisao:
Svijest o tijelu...
Slušam Bolero, Ravelovo remek djelo, promatram iz njega iznjedren ples, osjećam sinesteziju osjetila, ćutim kako se jedno za drugim uključuju simfoniju trenutka i sjedinjuju u titraje nutarnjeg orkestra. Dveri duše se otvaraju, odaja tišine se puni bezrječjem tankoćutnosti, a ritam, to načelo vremena, ostaje uvijek isti. Stanićje slijedi ritam i pleše ples buđenja svjesti o tijelu.
Upisao:
NEKE NAPOMENE OKO MARULICA
Upisao:
NOVE VJETROTURBINE
Upisao:
TAJNI DOGOVOR
Upisao:
STRPLJENJE JE VRLINA
Upisao:
POGLED S PARNASA
Upisao:
Tango...
Danas portal pršti tangom...sjetih se poglavlja iz moje kjige "Umijeće svakodnevnog pokreta" i davnog teksta iz arhive magicusa. Tango nije samo ples, tango je duša argentinskog čovjeka. Pišući ovaj tekst želim osmisliti i u vama probuditi vaše kreativne potencijale, da bi napisano uistinu postalo vezom između vašeg umijeća i samopoimanja. Tekst bi trebao uzburkati vašu maštu s kojom ćete unutar magije napisanih riječi pronaći svoje misli i svoje istine. Moje misli ne smijete shvatiti kao zadaću vašem mozgu. One bi trebale biti samo poticaj na želju za promjenama.
Upisao:
Ona i on...
u vrtlogu zadnjeg ljetnog dana. Zlatan me je jučer prisjetio na ono vrijeme u kojem sam, poslije dijagnoze koja ledi krv, obuzeta strahom pisala pjesme suzama srca...:-))
Upisao:
ODA DJECI
Upisao:
Znanje je tek sjećanje...
Znanje je samo sjećanje ljepta postojanja, osjećanje osjećaja ljubav, ta vrhovna svećenica sreće ljubav, to čudesno znanje za koje nisu uvijek potrebna osjetila.
Upisao:
ZEVS I GAIA
Upisao:
Došao je...
Došao je toga dana
čela punog osmjeha
i uzdrmao oklope
njenog nepovjerenja.
Upisao:
Cesarica sreće...
Čuvarica Lunina hrama je doletjela na moj dlan sa crvenom ružom u kljunu. Bila je utjelovljenje golubice mira, cesarice sreće, ljubav rođena iz zagrljaja pjeska i pjene, izronjena sa oceanskog dna na pješčani žal između vremena i prostora.
Upisao:
VRIJEME - KAO TAKVO
ovo je komentar dr. Milana Kangrge na napise koji su se pojavljivali u Poletu 1985 godine. dakle proslo je od toga vremena punih 26 godina ali izgledada se malo toga promijenilo
Upisao:
OD JUGOSLAVIJE NEMA NISTA
Upisao:
Pomlađivač
Triphala ( Trifala ), što bi značilo tri vrste voća, jedan je od glavnih Ayurvedskih spojeva. Trifala je najbolji laksativ , služi za pročišćavanje crijeva. Pravilnim konzumiranjem pogoduje izlječenju velikoga broja bolesti. Kao što smo rekli sastoji se od tri vrste voća Amalake, Haritake i Bibitake.
Upisao:
Tko sam? Što sam?...
Pričali su mi o drami rođenja, o trenutku sreće kada plačem pobijedih smrt i uđoh u život pozdravljena suzama radosnicama i poljubcem majke, dodirom koji, čini mi se, još uvijek pamtim. Još uvijek osjećam u sebi one lepršave osjećaje u kojima sam odrastala i postajala nestašan leptirić koji je letio rajskim poljana djetinjstva. A danas desetljeća kasnije se pitam: Što sam, tko sam ja? Odgovor pronalazim u izričaju čudesne pjesnikinje trenutka.
Upisao:
U izlogu snova...
Morfeus me poziva na putovanje putevima nevidljih struna na kojima čujem korake boginje, čuvarice Lunina hrama u kojem odsanjah djetinjstvo i mladost.
Upisao:
KAVKAZ II
Upisao:
KAVKAZ
Upisao:
Okovana uspomenama...
Hermes Trismegistus. Pater eius est sol, mater eius est luna, tako počinje Tabula smaragdina. Sunce i Mjesec su roditelji evolucije, zemlje i vode, svjetla i topline.
Upisao:
SPIRALA - uz izložbu: SVE JE NASTALO IZ SPIRALE
Šaljem otkriće!!! (Nije šala!!!) Dano mi je da tragam, a možda sam na nešto i nabas'o. Izložba je je otvorena, na poklon URBI ET ORBI.
Upisao:
Zahvala
Upisao:
...ne mogu drugačije...
nego da te...volim...
Upisao:
Svetost svjetočulnost...
Na početku bijaše riječ. Bezglasno bezriječje vječnosti postaje dodir kojim milujemo kožu iznutra. Riječ do riječi zgusnute u lahor ljubavi sjedinjuju četiri strane svijeta u ovu našu jedinu, u utopiju mnogoprotežnosti, u suglasje bezglasja, u peto godišnje doba u kojem trajemo titrajući na krilima vječnosti.
Upisao:
Anatomija ljudske destruktivnosti...
Među redovima davno ispisanih misli pronađoh vrulju u koju se slijevaju ponornice nutrine. Negativnost osjećanja osjećaja je zapisana u šifri rodoslovlja, širi se kao zločudni virus i truje trenutke sreće. Zaustavih isticanje sumnje sa izvora neznanja, uzdignuh se iznad destruktivne bujice samosažaljenja i uronih u ocean vječnosti.
Upisao:
Vanitas vanitatum et omnia vanitas...
Taština nad taštinama, praznina je pokazala svoje pravo lice. U teatru potlačenih osjećaja gledam prazninu kako se, ogrnuta koprenom licemjerstva, udaljava iz mog dušokruga.
Upisao:
Rodio se svemir...
Stvarnost je napukla u bezvremenost i beskonačnost trajanja, rodio se svemir. Velika kristalna kugla bez početka i kraja je dobila sadržaj, dobila je dušu i snove. Nedoglednim beskrajem su se jedno za drugim palila kandila i kao tiffanijeva stakalca pozdravljala rađanje i umiranje života.
Upisao:
Geometrija novog jutrenja...
Opora slatkoča uzbuđuje nutrinu i sjedinjuje nas sa bogovima koji nam udahnuše duše. Iz daljine nas dodiruju tonovi pjesme o pokori. Melodija titra strunama mnogoprotežnosti, a mi slušamo riječi koje govore o umiranju zvjezda, tugaljivost stiha i pjesma se razbija o hrid našeg postojanja.
Upisao:
Zrcalni neuroni...
su poetično nazvani leptirićima u našoj glavi.
“…zrcalni neuroni će napraviti za psihologiju, što je DNA napravila za biologiju: pružit će zajednički okvir, i pomoći će u objašnjavanju čitavog niza umnih sposobnosti, koje su do sada ostale tajanstvene i nedostupne pokusima. Oni su veliki korak naprijed u evoluciji mozga primata.” V.S. Ramachandran
Upisao:
U zavjetrini sna...
Zaustavih srce na obali korita mraka, obuzdah u sebi one drevne nebeske vrance da srce ne odjezdi kao nekada u neku izmišljenu bajku, ka onoj dalekoj zvijezdi. Otvorih okna zrelosti i osluhnuh sonatu ove čarobne noći punog mjeseca. Skupih uspomene u svjetlosni zagrljaj budnosti i zatvorih kapije odsanjane mladosti.
Upisao:
Možda...
"Možda mi vjeruje, a možda ne.
Možda se mogu udati za njega, a možda ne.
Možda bi vjetar prerije,
Možda bi morska bura,
Možda bi neko negdje mogao znati.
Prisloniću mu glavu na rame
Pa kad me upita ja ću mu reći da,
Možda."
Carl Sandberg
Upisao:
Blagoriječje vječnosti...
Blagorječje vječnosti, bezvremena poezija, legende koje nas opijaju nektarom, tajnovitim pićem bogova u koje se mogu mješati magije, čarolije ljubavnog doživljaja.
Upisao:
Prijateljima... i ostalo...
Upisao:
Personifikacija tuge...
Bilo je to davno, u vremenu koje nazivam olujom ruža. Tek sam počela raditi i susretati ljudske sudbine, tek samo počela osjećati kako nutrina ima svoj izričaj u fizici tijela. Na rondou želja i sanja sretoh čovjeka koji je skijajući se povrijedio koljeno. Da, boljelo je, ali u njegovim očima se zrcalila tuga koja je odavala i duševnu bol. Rođen u vihoru rata ostao je bez roditelja, doma i rodnog lista. Imao je samo broj pod kojim je upisan u domu za siročad, broj po kojem su mu darovali dan rođendana. Koljeno smo brzo zaliječili, a iz tog susreta se razvilo prijateljstvo koje traje već desetljećima. Uz njega naučih osjećati istinsku tugu u tuđim očima, njemu posvetih jednu od pjesama u zbirci "Odakle dolazi ljepota", zbirci u kojoj se krije moje osjećanje osjećaja tuge zbog jednog davnog rastanka.
Upisao:
Nimbus sna...
Čarobnjak na vratima sjećanja, čuvar lijepih uspomena razgrnu nevidljivo platno na kojem se zrcalio onaj trenutaku u kojem se utopih u tvom pogledu, onaj treptaj oka u kojem zalutah u okrilje tvoga sna. To je bio početak iscrtavanja kolopleta naše zajedničke svjetlosti u kojem dlanovi i usne ispisuju poeziju duše.
Upisao:
Delirij blaženstva...
Čaša u tvojoj ruci blješti zlaćanom bojom u koju se slijeva zvjezdani prah i srebro mjeseca, prošlost univerzuma se pretače u ovaj gutljaj ljepote i krijepi budnost ljepotom privida. U deliriju blaženstva spoznajemo istnu.
Upisao:
Kerber nutrine...
U nama postoje dva vuka. Dobra vučica majka koja nas brani od uljeza u kristalni dvorac našeg postojanja i vuk stranac koji stražari na vratima srca, kao Kerber na ulazu u Had i brani nam ulaz u dubinu duše i onemogućava da spoznamo sami sebe, svoje strahove i damo im oblik, miris, okus i boju.
Postanimo Orfej, uspavajmo ga melodijom duše, probudimo Psihu da ga otruje medenjacima srca, budimo Heraklit i izvedimo ga pod koplja dnevne svjetlosti jer tek u sukobu sa tom zvijeri u nama samima, tek kada joj oduzmemo snagu možemo osjetiti kako je bespomoćno biće u kojem prebivaju stanja naše duše.
Upisao:
Tajna vječnosti...
Velika srebrena lopta zapletena u mreži čuvarice snova zapali krijesnice i razbi tminu zaborava...probuđena milovanjem svjetla osjetih uspomene...vidjeh tvoje oči i zakoračih u san.
Upisao:
Suza na licu uspomene...
Dogodilo sa da bi se dogodilo novo doba, da bi se dogodila spoznaja, da bi se dogodilo oslobođenje duša izgubljenih u obsjeni, u paralelnim univerzumima bez mogućnosti zrcaljenja jedne u drugoj. Dogodilo se na obroncima dva različita horizonta, na margini različitih svjetova, u pogledima koji otkriše dvije različite stvarnosti. U suzi na licu uspomene se zrcale ugoda i neugoda, oprost i osuda, susret i rastanak, početak i kraj jedne iluzije.
Upisao:
Svijet zrcala...
»Un homme sans passions et desires cesserait d’etre un
homme« – »Čovjek bez strasti i čežnji prestao bi biti čovjek«, Holbach. Erich Fromm je u uvodu svojoj knjizi "Anatomija ljudske destruktivnosti" napisao ovo: Da, čovjek jeste destruktivan, ali samo zbog toga što su mu uskraćene strasti, slobodan život rast i razvoj - otet nektar života. To je ogromna cijena koju je čovjek morao platiti za civilizaciju. Do sada je materijalni napredak i red bio cilj ljudskog roda, dakle civilizacija sama po sebi. Sad se postavlja pitanje kad će se ljudski rod sjetiti da je civilizacija tu da služi čovjeku a ne čovjek njoj?
Slijedila sam misli Ericha Fromma...misaona slika anatomije ljudske destruktivnosti danas prelazi u sliku sedefaste školjke koja šumi tihanim govorom ljubavi i postaje svijet zrcala u kojem se ogleda samo sreća.
Upisao:
Vučica u meni...
U djetinjstvu je bila snovolovka, u vremenu poezije ruža, živjela je budna oka, uvijek spremna da zaustavi tugu, da ublaži bol, da protjera, na slavlju osjetila, nepozvanog gosta. Nježnim dahom boginje u meni ona je grčeve nutrine u valove oceana snova pretvarala, uzburkano more ženskosti u jezero spokoja i mira preobražavala. Bila je nezaustavljiva, neustrašljiva, neumorna čuvarica podsvijesti, spretno je rušila barijere srama stazama emotivnog uma, skidala zavjese predrasuda sa misaone svijesti i bijelom svjetlošću hranila prerastanje u zrelo biće
Upisao:
ZEC I PIJETAO
draga sretan trenutak ova slika kojom je opremljen ovaj moj tekst jest fotografija pinije iz dubrovnika. ja sam pomislio da ce vam biti drago vidjeti jednu dubrovacku piniju. s ljubavlju zlatan
Upisao:
Osmijesi pradjedova...
"Iza tvojih misli i osjećaja stoji moćni vladar, nepoznati mudrac nazvan jastvo. On živi u tebi, on je ono umno u tebi"
Friedrich Nietzsche
Iza naših misli, u tvornici snova, u svijetu zrcalnih neurona, susrećemo svoja različita lica i upoznajemo osmijehe naših pradjedova. Uronimo u leptirasti svijet iza zrcala svijesti i pokušajmo spoznati posjedovanje utjelovljenog uma.
...
74
...
