Prema njezinim riječima - „umjetnici stvaraju iz unutrašnje potrebe, a ne iz dokolice, iako dokolica godi stvaranju. No, bitan je unutrašnji nemir i poriv da ono što osjećaš u sebi preneseš na papir, platno ili neki drugi medij. Čak bez namjere da netko to vidi, a možda i sa strahom od suda drugih. Ipak, stvaranje samo za sebe ne zadovoljava u potpunosti. Potrebno je izložiti svoj rad oku i sudu okoline, koliko god to na početku bilo teško, jer umjetnici kroz svoja djela izlažu sebe. Pa iako im se čini da su pri tom ogoljeni i ranjivi, upravo u tome je njihova snaga.“