Irnan
2
Broj Merlina
Maleno dijete u meni i ja prijateljujemo sa riječima, igramo se njima, loptamo i dodajemo, i u svakom trenutku pokušavamo pronaći boje i tamo gdje ih naizgled nema. Ponekad se izgubim u knjižnici i ne znam pronaći izlaz. :) Često "zamrznem" u trenutku, sa željom da ga prenesem u vječnost. Još uvijek učim svoje tijelo, da slijedi mojoj nemirnoj i radoznaloj duši, radoznala kamo će nas odvesti. Volim sanjati budna i boraviti među zvijezdama. Problem je samo da se ponekad spotaknem, jer ne gledam kuda hodam.:))) Svi članci člana Irnan
Upisao:
Gdje su nestali anđeli?
Nisam vjerovao u anđele.
Uvijek su mi se činili tako daleko.
Bio sam ljutit na Boga, jer nije prisluhnuo mojim željama. Činilo se da je zaposlen negdje drugdje.
Bio sam razočaran nad svojim kolegama s posla, oduvijek su bili tek sebični karijeristi koji nisu marili nizašta osim za sebe.
Radio sam posao kojeg sam mrzio, jer nisam imao drugog izbora.
Upisao:
Blagoslov suza
Koliko je samo gorčine i boli zauvijek ostalo pohranjeno u ljudskim srcima, jer im nisu dozvolili plakati, jer ih nitko nije naučio kako suzama pustiti slobodu da poteku i sa sobom iz duše, poput rječice izbace sve otpalo lišće i smeće koje bi u suprotnom potonulo na dno korita i zauvijek se nastavilo taložiti i stvarati nepregledne količine mulja.
Upisao:
Mudrost u jesen života - Starenje nije posao za cmizdravce…
Starenje nije posao za cmizdravce…
Upisao:
STARENJE NIJE POSAO ZA CMIZDRAVCE
Starenje nije posao za cmizdravce…
(S. King »Nesanica«)
Nedavno sam u parku promatrala dvoje starijih ljudi. Bakica i djedica su se držali za ruke i šetali na škrtom siječanjskom suncu, zavijeni u tople šalove i glava usko priljubljenih. Nešto su potiho razgovarali, a potom se smijali, dok je njih smijeh zvonio poput tisuću rasutih bisera. Iako znam da nije pristojno zuriti u ljude, ipak nisam mogla odmaknuti pogled od prizora koji me je duboko ganuo.
Upisao:
Lice i naličje vjernosti
Čitajući prijedlog za temu mjeseca, pomislila sam, kako je to pored neizostavne i vječne teme ljubavi, tema gotovo neiscrpna u svim svojim vidicima i pojavnim oblicima. I posve spontano, u jednom kratkom djeliću sekunde, djeliću koji je trajao kraće od jednog daha, na površinu sjećanja isplivale su mi mudre riječi starih indijanaca iz mog notesa:
Upisao:
Umijeće trajanja
Upisao:
Znamo li reći "NE"
Katkada reći »NE« znači omogućiti nekome da se razvija u samostalnu ličnost, koja se oslanja prvenstveno na svoje snage, umjesto da slijepo ovisi o drugima.
Upisao:
O našoj djeci
Ako naše dijete razbije vrč ili vazu, nemojmo vikati na njega. Vičući na njega šaljemo mu poruku, kako nam je vaza važnija od njega. Umjesto toga, pogladimo ga nježno po glavi, uz riječi: »Ne brini, svakome se može dogoditi«, i pokupimo krhotine da se dijete ne bi porezalo, dok u želji da pred nama sakrije što je napravilo, nastoji pomesti sve tragove, kako ne bi »izgubilo« našu ljubav.
Upisao:
Malena moja (pismo kćerki)
...isuviše puta sam se mogla osvjedočiti, kako je vrijeme prolazno i beskompromisno, kako godine pored nas prolete poput vjetrom nošenih, olujnih oblaka i jedan je tren dovoljan da zauvijek zamrznemo u vremenu i prostoru, ne rekavši sve ono što bismo htjeli ili željeli, onima koje volimo najviše na svijetu. Znam da svakodnevno pričamo, znam da dijelimo mnoge tvoje i moje male tajne, znam da svakodnevno utisnemo jedna drugoj poljubac na lice i zagrljajem punim ljubavi, mahnemo na pozdrav jedna drugoj, kada ujutro još pomalo snena, napustiš stan i kreneš u školu.
Upisao:
Miris prvih visibaba
Rođena sam u rano proljeće, kada su nad gradom plovili nestašni oblaci čudesnih oblika i potpomognuti vjetrom s juga obgrlili prvi suton. Jednog proljetnog predvečerja, otprilike negdje tamo gdje se sastaje dan na odlasku i topla večer koja se budi.
Upisao:
Pismo prijatelju
Upisao:
Zakašnjeli osmjeh
Starac je sjedio pored kamina i tresućim je rukama listao stari album sa slikama, iz kojeg su već pomalo ispadali listovi i požutjele fotografije njegove prošlosti. Polako je uzimao svaku fotografiju u ruke i dugo, dugo je promatrao. Lice je imao nepomično, pogled odsutan kao da luta poljima svoga djetinjstva, potpuno nesvjestan šuštanja papira među svojim prstima. Jednu je fotografiju osobito dugo stiskao među prstima, brisao nepostojeću prašinu s njenog naličja i strpljivo poravnavao od godina i nostalgije iskrivljene rubove.
Upisao:
Ostavili su traga u meni
Nekoliko tekstova divnih ljudi koji su me se duboko dotakli i obilježili moj život nepovratno. Hvala im! :)
Upisao:
U čast mi je...
...što imam neponovljivu i divnu priliku da sam tvoja majka.
Upisao:
Rekao sam da ću se vratiti...
Poput mnogih drugih parova i oni su imali problema, bilo je dana kada se činilo da je ljubav posve ugasila pot bremenom svakodnevnih poteškoća i sitnih razmirica…i ona i on su ozbiljno počeli preispitivati svoje osjećaje, pitajući se koliko je još uopće ostalo od one prvotne ljubavi usred krhotina povrijeđenih osjećaja ljutnje i nemoći koja ih je sve češće obuzimala. Živjeli su svoje živote negdje na razmeđi između svakodnevnih poslovnih obaveza i nastojanja da pronađu način kako ostarjeti zajedno. Na trenutke se činilo, da se sve više udaljuju jedno od drugoga, sve manje su promatrali želje u očima onog drugog, a sve češće jedno drugom okretali leđa u osamljenim i dugim zimskim noćima.
Upisao:
Čaj od pelina
Prejak čaj je žuto obojan i gorak za piće. Pelin u prevelikim i prejakim količinama može biti štetan.
Upisao:
Dvije jagode
Upisao:
Moj otac
Upisao:
Kako sam previdjela poruke
Možda naslov članka zvuči kao članak iz dnevnog časopisa. Ali nije. Radi se o mom čeprkanju po starim albumima i spoznaji koja me je po prvi puta ošinula poput munje, iako sam te iste slike gledala nebrojeno mnogo puta do sada.
Upisao:
USPUTNE ISKRICE :) - II
"Ilegalci" na Noevoj arci
(iz dječjih usta)
Upisao:
USPUTNE ISKRICE :) - I
VELIKA VJENČANJA
Upisao:
KAD RIJEČ ODLETI...
»Čovjek je gospodar onih riječi
koje nije izgovorio,
ali je rob onih koje
su mu izmakle.«
(Arapska poslovica)
Upisao:
Čudesna igra oblaka
Upisao:
Što vidimo?
Ne poznajem nikoga tko se bar jednom nije zapitao što je smisao života i zašto smo rođeni, što nas čeka tamo »iza« kad prijeđemo crtu. I ima li uopće ičega onostran ovoga što poznajemo? Još se nitko nije vratio da bi nam rekao postoji li život poslije ovoga ili je našim odlaskom ipak sve završilo, a nastavljamo živjeti tek na požutjelim listovima starog albuma i u srcima onih koji su nas voljeli.
Upisao:
Moj kaput i ja
Moram priznati da je izbor teme izrazito dinamičan, baš što je bilo i moje kretanje od prvog krika i svjesnosti iza malih, uspavanih očiju, do kojih je bilo teško prodrijeti, preko zablude u kojoj sam uspavana živjela dugi niz godina, nezadovoljna svojim tijelom i mrzeći ga nepravedno ponekad; pa sve do spoznaje koja se počela nazirati kroz gustu koprenu mojih naučenih i negdje putem, usvojenih stereotipa, o tome što jesam, odnosno, što bih trebala biti…
Upisao:
Njena priča
Upisao:
MARS I VENERA III
On i ona cijeloga svijeta od pamtivjeka s dozom humora :)
Upisao:
MARS I VENERA II
Ona i on cijeloga svijeta od pamtivjeka s dozom humora :)
Upisao:
MARS I VENERA I
Ona i on cijeloga svijeta od pamtivjeka s dozom humora :)
Upisao:
Mali jutarnji razgovor
...inventura sjećanja...
Upisao:
Paketić bez mašne
Sjećam se serije animiranih filmova s poučnim sadržajem koje sam običavala gledati zajedno sa svojom kćerkicom. Jedan mi se posebno urezao u sjećanje, puštali su ga upravo nekako u vrijeme božićnih blagdana. Iako sam obično sita beskrajnih repriza i sto puta viđenih filmova, kojima nas zasipaju u vrijeme praznika, u ovom sam filmu doista beskrajno uživala. Raznježio me, rasplakao, učinio sjetnom i ganutom…što mojoj okolici baš i nije bilo posve jasno, jer se radilo o »običnom dječjem animiranom filmu«.
Upisao:
Moć osmjeha
Upisao:
Duga ne mari za nogomet
Upisao:
USPUTNE ISKRICE :) - III
Upisao:
Mudre crtice koje tjeraju na razmišljanje
Dva svećenika putovahu i kada su došli do rijeke, opazili su ženu koja je stajala pored rijeke i nije je mogla prijeći, jer nije znala plivati.
Upisao:
Iskrice prošlosti
Sjećam se da sam jedva naučila hodati, kada samo dobila svoj prvi bicikl. Bio je to mali, crveni bicikl sa tri kotača, stabilan i nadasve siguran zbog svog čvrstog priljeganja na cestu.
Vozeći svoj prvi bicikl sam naučila kako je važno krenuti u novi poduhvat čvrstim i sigurnim korakom, bez straha da ćemo posrnuti i pasti prije nego li smo zapravo, krenuli.
Upisao:
