...dolazim na doručak...na terasi muk...a otvorene novine stoje na praznom stolu...i nitko ništa ne komentira....svi su se povukli u neki svoj svijet...tuga, nevjerica, nemir, strah.. kad dolazi konobarica 

- čiji je šlag?
- onaj u spreju.
- nemate Ledo?
- žao mi je, ne!
- onda mi donesite jedan ekspreso... al dupli...kakav bi sebi rado napravili...molim Vas...treba mi jedna kavica s ljubavlju...
...očito je shvatila moj očaj...jer....kad mi je donjela kavu...viknila sam oduševljeno...
- toooo...to je to što mi treba. Hvala Vam od srca....

....kavu sam popila...digla se sa stola...nesvjesna stvari oko mene.... kad odjednom ugledam Njega .... stoji uz ogradu i gleda u more... okrenut mi leđima... ne vidim mu lice.... al refleksno viknem... "ejjjj ..." ...on se okrene...raširi ruke...zagrljaj...poljubac u obraz...i zagrljaj... dugi....osvježavajući... trgnem se naglo i sjednemo za stol ... dolazi konobarica

- meni jednu s ljubavlju
- dajte i meni to, ljepo mi zvuči
- nemoj! Nije to moja kava
- ali je primamljiva
- gospođa je opet na duploj kavi - tumači mu konobarica
- onda meni jednu s mlijekom... a tko su ti ljudi?
- moji kolege
- što im je
- boje se za svoj posao
- zašto?
- boje se odluke Ministra
- tko je taj čovjek?
- pa Ministar
- tko je taj čovjek?
- političar
- Ma TKO JE TAJ ĆOVJEK?
- nitko važan
- eto! Znaš li da je danas petak 13-ti?
- ne! Nisam o tome vodila računa
- e pa petak je...i 13-ti!
...gledam ga u oči...on priča...ja pričam...osijećam nervozu kako me trese...al prolazi...brzo...pokušavam čavrljat ali mi je neugodno sjedit...kičma mi se krivi...nikako da se ispravim.... uzimam cigarete i palim jednu... dim ide prema Njemu... kao da će zakašljat...al se ništa nije čulo....tad on uzme jednu cigaretu zapali je... sad bučno zakašlje...

- gasi to!
- neću!
- ma daj ugasi to!
...i ja bi trebala ugasit... zašto sam sad zapalila kad nemam potrebu pušit? Ovo mi se drugi put dogodilo ovaj tjedan...zapalila sam cigaretu u društvu upravo zato jer sam shvatila da nemam potrebe zapalit.... kvraguc i moj dišpet!...
- tjeraš me?
- da!
- znaš li da mi je trebalo dugo vremena da dođem do ovdje?
- stvarno?
- pa nisi baš bila blizu
- ajme
...nije mi neugodno...ali osjećam pritisak što moram govorit...osjećam se počašćeno... zašto toliki trud zbog mene?...
- reci mi što želiš?
...u trenu sam postala svjesna činjenice da je ispred mene zlatna ribica koja će mi ispunit svaku želju na ovom svijetu...novac...sreću...zdravlje...ljubav.... nevjerovatno kako mi nije trebao niti sekund...obično ne znam što ću odgovorit na ovo pitanje kad se postavi u neobaveznom čavrljanju....al sad sam znala
- obećanje!
- kakvo?
- da me zoveš na kavu kad ti budem bliže!
- dobro! Stvarno me sad tjeraš?
- da!

... dan prije sam tumačila svojim kolegama kako treba dignit ruke visoko u zrak prema nebu i viknut "Jeeee" ... on sjedeći u stolici odjednom digne ruke...i počne se istezat.... nasmješila sam se.... promislila kako ću mu reć da nije dobro...da ja znam bolje.... tad sam shvatila da ga više nema... ne znam kako je otšao...vidjela sam kako je pokušao platit kavu...al konobarica nije željela uzest novac..... što je dalje bilo ne znam... samo ga nije bilo tu... ali meni je dao ...vjetar u leđa....

....niti sat poslije.... uživala sam.... opušteno.... neopterećeno u još jednom poklonu..... znajući da 

Vjetar raskopava more
ja sam na brodu isplovio sam
vjetar se diže i ruši na mene 
je njegovu namjeru znam
on želi isprobati snagu
na mene obrušava svu svoju moć
al' ja sam krenuo tamo gdje želim
i tamo gdje želim ću sigurno doć.

Ne ne bojim se juga,
ne bojim se bure, 
ne bojim se neba, 
dubine ni dna,
podivljali valovi me uzalud jure,
na krilima vjetra poletjet ću ja,
ne ne mogu mi ništa 
sve prirodne sile i sav njihov bijes
ne mogu mi ništa ni žega ni kiša
na krilima vjetra ja nastavljam ples.

.... tu večer.... dok smo bili u najžešćoj raspravi...zazvoni mi mobitel... zaboravila sam ga isključit.... nepoznat broj... a meni neugodno....sve oči su uprte u mene...javim se...al šutim jer ne mogu govorit i odjednomm prošapćem ...

- recite tko je, na sastanku sam i ne mogu glasno govorit
- ovdje tvoja najdraža pjevačica!

...raširila sam oči od oduševljenja...prepoznajem glas.... još jedna lijepa stvar ....


"kad ti život da limun...napravi limunadu"....tako govore svi oko mene... moji prijatelji mi stave neku pjesmu da me raspolože....a sad sam dobila i glas pjevačice :-) 

....dan poslije...gledam u nebo...

....ma tko mi što može? odem i kupim autobusnu kartu....dobijem sjedalo broj 13.... a on kreće u 13 sati.... al sad je već drugi dan....danas je novi dan.... hvala Ti na ovom....

(tekst s posvetom..."za mene od mene" :-P )