DRAGA IRIDA, mi se ne poznajemo, ali eto covjek dobije iz ponudjenih tekstova uvid u neciju licnost.Ja TE ne poznajem, ali osjecam potrebu da nesto kazem.
Kao i svima i meni je veoma zao zbog smrti tvoga oca.COVJEK JE NECIJE DIJETE dok god jedan od roditelja zivi i covjek se i osjeca kao dijete.Kako se dalo razumjeti, on je bio veoma bolestan i prelazak na drugi svijet je njemu bio oslobadjanje od ovozemaljskih patnji, bolova, koje ne smije sedativima umanjiti.Otac je otac i kad nam se cini da s nekim i nismo toliko bliski i kad nam se cini da nismo uvijek istog misljenja.A od koga bi naucili misliti, ko bi nas ucinio zrelijim, ako ne nasi najblizi, s kojima nismo uvijek istog misljenja.
A TI,TI si ucinila sve sto si mogla .Isla si ,pomagala, bila uz njega.Ne znam da li je bio svjestan toga, ali je sigurno osjecao.Imala si stres, nije bilo lako, ali ti si cinila...Mislim da covjeku samo SAZNANJE da je ucinio sve sto je u tom trenutku bilo U NJEGOVOJ MOCI, daje neko SMIRENJE.Ja ti samo zelim skerenuti paznju, u ovim trenucima TUGE, da budes svjesna pomoci koju si pruzila starcu na njegovom prelasku na drugi svijet, da budes SMIRENA i da sebi na taj nacin olaksas TUGU.