Ovih dana su u dnevnim novinama bili aktualni članci o farmi rasnih konja u vlasništvu svima nam poznatog Mladog Jastreba, zapovjednika obrane Vukovara, kojemu ovom prilikom odajem svu moguću počast za ono što je učinio u obrani domovine. Zaista je trebalo hrabrosti otići u Vukovar i stati na barikade, kada je svima koji imalo poznaju taktiku ratovanja bilo jasno da je to neodrživa pozicija.

Međutim, čitam da su na farmi gospodina Borkovića izgladnjeli psi trgali živog konja i jeli ga, jer su bili poludjeli od gladi. Prema članku u novinama, urlici na živo trgane životinje su uzbunili čitavo selo, ali nitko nije mogao ništa napraviti. Zar nije ? Zar nitko u selu nema lovačku pušku pa da ustrijeli izbezumljene pse, koji nisu krivi za svoje bezumlje, ako danima nisu hranjeni, pa nakraju da ubije i konja i prekrati mu muke ?  Pa i čovjeka koji neizmjerno pati smijemo eutanazirati, ako mu više i nema spasa. Istina u našoj državi to još nije ozakonjeno, ali radeći decenijima u zdravstvu, susreo sam se s tihom eutanazijom; jednostavno se prekine neka terapija i patnika za kratko vrijeme više nema. Ovaj slučaj međutim otvara neka etička pitanja. Jasno mi je da je Mladi jastreb tokom rata vidio neizmjerne strahote, da je vidio ljude koji se pretvaraju u divlje zvijeri. Bilo bi nerealno pretpostaviti da ga to nije pogodilo, učinilo grubljim i neosjetljivijim, ali smatram da je njegov postupak ispod granice ljudskog dostojanstva. Životinje nisu ništa krive našem ljudskom bezumlju. Treba ih poštivati.

Mislim da pravog „čovjeka“ silna patnja i strahote koje je vidio u svom životu upravo mogu oplemeniti, da postane blag i suosjećajan, a ne da i sam krene putem nanošenja patnji drugome. Ili se možda varam ?

 Zašto se navedeni gospodin prihvatio uzgoja životinja na farmi ako za to nije imao volje, sklonosti, ili možda vremena? Nije ljudski ostaviti životinje da skapavaju a istovremeno okolo „mitingariti“ kao što on to čini zadnje vrijeme. Čovjek misli da za nešto ima sklonosti, ali ako vidi da je zašao u krivom smjeru, ljudski je reći, sorry škvadro, zaletio sam se, i dostojanstveno izaći iz nekog projekta. Smeta me još jedna stvar. Dopisnik navodi u članku da su seljani rekli kako Mladi jastreb sistematski zapušta farmu, da su već nekoliko puta intervenirali kod nadležnih institucija, ali nitko nije ništa poduzeo. Pitam se zašto u našem društvu još uvijek ima nedodirljivih, bez obzira na sve zasluge i slavu koje ga rese. U normalnom društvu, koje se diči nazivom demokratsko, intervenirala bi policija i zaštitari životinja, a onaj tko svjesno nanosi patnju nedužnim stvorovima oko nas bi bio sankcioniran bez obzira na svoju slavu i zasluge iz minulih vremena. Tema za razmišljanje o demokraciji, funkcioniranju pravne države, moralnoj veličini pojedinaca, o tome da smo svi „jednaki“, ali zaboga, ima i „jednakijih“ /George Orwell/.

„Sam si sebe bacio tako visoko – ali svaki bačeni kamen mora pasti !

Tako je govorio Zaratustra