Tisuću nepotrebnih riječi "jednom"formiraju smisao, jer blato i biser nemaju poveznice. Kad biser padne u blato uprlja se, očistiti ga može razum. A zaostale sjene blata polako ispire svjetlo duše. Neizbježan ožiljak ostaje omekšan shvaćanjem. Put duše ide svom cilju-možda na teži način,ipak ide jer nema stajanja na mjestu.

Svjetlo duše zahtjeva od nas razjašnjenje tajni.Hodamo od nepoznatog prema nepoznatom sa ciljem kako bi prepoznali.

Previše, pritom i nepromišljeno stremiti cilju nije najbolje, izgubi se čar postojećeg, jer cilj će doći. Svakako je bolje u hodu upotrijebiti sva sredstva u riješavanju životnih tajni.Boraveći tu doći ćemo tamo odkud smo krenuli. Ne treba se bojati pogrešaka, one su neminovne.Sjedni uz vatru promatraj, osluškuj, uvidjed ćeš greške, Opušteno lakše ih shvatiti, otpustiti, jer one su dio spoznaje u hodu do cilja.

Tko ne postupi pogrešno? Ali ako imaš hrabrosti suočiti se bilo čim, bilo kim  nestat će zlovolje, prevazići će se mogući kukavičluk.  Uvijek se prosipa srdžba i zlovolja na objekt manjeg otpora i tako u nedogled, iznova, iznova, dok se krug ne zatvori. Nije slučajno ako se nađeš u ulozi tog objekta, sve se dešava sa razlogom. No vođen svojom vjerom i nadshnućem, vodiš samo svoje bitke, odgovaraš sebi i ne bojiš se poraza. Poraza nema, ima samo put nekad bolji nekad lošiji.

Uzdaj se u svoju snagu, ne traži pomoć jer sve što ti treba u tebi je. Smiješi se, pokazuj da si pun ljubavi, ne prihvaćaj izazov koji je za tebe nepotreban.